Intervju s osnivačem lostfilma andreyjem kravetsom.

Andrey Kravets govorio je o tome kamo će publika ići, što producenti misle o publici i zašto je "Doctor House" zarobio umove obožavatelja TV serija.

Andrey Kravets jednom nam je prvi put otvorio "Lost", "House M.D.), "Laži mi" i mnoge druge američke TV serije koje izazivaju gotovo ovisnost o drogama.

TV serije koje su promijenile naš odnos prema samom konceptu "TV serije". TV emisije koje se bitno razlikuju od onoga što prikazuje naša TV.

- Andrey, što si radio prije nego što si se povezao sa serijama? Što sada zarađujete?

- Radio sam kao filmski i televizijski redatelj. Snimao filmove, TV programe.

U protekle tri godine uspjeli smo izgraditi jedinstveni tonski studio. Zove se "Kravets" i nalazi se u Sankt Peterburgu. Razvili smo tehnologije koje vam omogućuju brzo i učinkovito ozvučenje filmova, TV serija, audio knjiga. Ovako zarađujemo. I što studio radi za Lostfilm.tv, ulaganje je u oglašavanje i radni užitak.

- I vi sami još uvijek stojite za mikrofonom i nešto izgovarate?

- Ne, praktički više ništa ne oglašavam. Kad sam se bavio američkim TV serijama, morao sam i sam puno raditi. No prije tri godine postalo je jasno da je opterećenje preveliko. I morao sam regrutirati tim. Stoga rijetko sam oglašavam ili miksam gotov materijal. U sve se već duže vrijeme bave posebno educirani ljudi: prevoditelji, glumci odabrani na castingu, ton majstor i montažer.

- Koristite prijevod s notabenoida.com ili imate svoje prevoditelje?

- Imamo samo svoje prevoditelje. Postoje entuzijasti koji s nama surađuju besplatno, postoje plaćeni stručnjaci.

Projekt Notabenoid.com smatram zanimljivim, ali besmislenim. Ne možete prevoditi materijal u gomili. Ispada labud, rak i štuka. Skupni prijevodi koje sam vidjela su užasni.

Znate, to je kao da je, recimo, Rembrandt nacrtao sliku i otišao bez dovršetka slikanja platna. Neki ljudi su odmah dotrčali i počeli slikati, tko koliko može. Prirodno dobronamjerno. Tek nakon ovog Rembrandtova mrlja neće ostati ništa. I bit će drugačija slika.

E sad, ako je takav projekt okupio profesionalce, onda da. Ali, nažalost, profesionalci teško da će imati vremena za to.

- Napraviš nešto na Lostfilmu.tv ili, obrnuto, morate uložiti u projekt?

- Pa mi ne radimo negativno... (smiješi se. - YU.E.)

Osnivač Lostfilma Andrey Kravets.

- TV serije na Lostfilmu.tv je postao puno u zadnje vrijeme. Tko ih bira? Ako je ocjena nove serije niska, prestajete je prevoditi?

- Mi biramo, usredotočujući se na vaš ukus. Ocjene nas malo zanimaju. U pravilu ništa ne bacamo. Umjesto toga, uklanjamo iz prioriteta. Ali općenito, trudimo se završiti sve što smo započeli.

- S obzirom na neugodnu povijest prekida veze s osnivačem Novafilma, nećemo govoriti o izravnoj konkurenciji. Svaki studio ima svoje obožavatelje, a oni sami mogu ocijeniti kvalitetu rada pojedinih prevoditelja. Želio bih pitati kako općenito vidite izglede za ovaj neobičan slučaj?

- Kad sam se prije pet godina počeo baviti prijevodima, sanjao sam da će naša TV prestati izdavati hakerski prijevod i sinkronizaciju. Želio sam da se nove zanimljive serije prikazuju na TV-u, a ne da ih se emituju za godinu-dvije u noćnom eteru (kao što je bio slučaj sa TV serijom "24 sata" ili "Laži me" na ORT-u. -YU.E.). No, tada nitko nije bio zainteresiran za seriju. Čak su i pirati koji prodaju jeftine diskove s pladnja prezirali.

Pogledajte što se sada događa. Za nekoliko dana televizija je počela prikazivati ​​svježe epizode dobre serije (mislim na šestu sezonu Lost na ORT-u). Tijekom proteklih pet godina pojavilo se mnogo fan stranica, a postoji barem par desetina amaterskih prevoditeljskih grupa. Lijepo je znati da sam u tome umiješao (smiješi se. - YU.E.).

Što je sljedeće? Želim da iskustvo mog studija, njegove tehnologije budu korisni i traženi na televiziji.

- Kao što mislite, u budućnosti će biti sve više samaca koji će nuditi svoje bezbrojne verzije prijevoda ili će se okupljati u manje-više velikim studijima? I utječe li broj verzija na kvalitetu?

- Sigurno će se pojaviti. Uostalom, čini im se, način da se deklarirate.

Drugo je pitanje da im, u pravilu, osim lokalne slave u uskom krugu, ovo zanimanje neće donijeti ništa. Jao je tako. Ali oni vjeruju u zlatne planine. Ne znam, vjerojatno je ovo dobro.

- Odmah nakon izlaska svježe serije na Lostfilmu.tv korisnik, nakon što je uzeo film od vas, nakon nekoliko sati počinje ga distribuirati na resursima trećih strana (torrenti, online projekcije, vlastita web stranica), povećavajući svoju osobnu ocjenu, popularnost i posjećenost. Neki čak uspijevaju zaraditi novac od oglašavanja. Što mislite o tome?

- Loše se ponašam. Ali to je neizbježno. Boriti se s njim je kao boriti se s vjetrenjačama. Ovo je druga strana mog posla. Ništa ne možete učiniti.

- Znate li kako Europa gleda ove serije? Imaju sve pod licencom ili imaju i mrežne entuzijaste-prevoditelje?

- Uglavnom gledaju original sa prevodom. Na ovom polju rade entuzijasti.

- Pomozite mi razumjeti glasovnu glumu koju nude TV kanali. Ako sam dobro razumio, "House Doctor" na "Domashny", kao i "Zapamti što će se dogoditi", "Lost" i "Lie to Me" na Channel One sinkronizirali su neki od vlastitih studija ili izvođača? Zašto ne kupuju od vas?

- Interes Pitajte. Razgovarao sam s raznim predstavnicima studija, distributerima, kanalima. Svi govore otprilike ovako: "Kul, super, da, znamo te.". Ali tu je kraj.

Evo primjera Domashny TV kanala. Shvativši neformalnu popularnost među obožavateljima "House Doctor" u prijevodu mog studija, odlučili su nam se obratiti. Ali onda su se predomislili, angažirali dva prevoditelja i ostavili stare glasove. Primijetite da to nije ni došlo do rasprave s nama. Ispostavilo se, vjerojatno, da je ovako isplativije. Iako su mogli barem tražiti tekstove prijevoda. Uvjeravam vas da bismo se složili.

Ali oni imaju tu logiku..

Kupci ne mare za kvalitetu prijevoda i sinkronizacije. Glavna stvar je da tehnički parametri rada zadovoljavaju standarde. Gotov proizvod (serija, film) je već unaprijed prodan i novac je primljen. Prije rada na prijevodu i sinkronizaciji. Nemaju interesa, nemaju motivacije da rade bolje. Naravno, govorim o preslušavanju glasa.

- Što mislite o tome da mladi potpuno napuštaju TV u korist interneta (isti torrenti)? Mislite li da TV ljudi još uvijek imaju priliku vratiti mlade na ekrane?

- TV je propustio svoju priliku. I praktički se ništa ne radi kako bi se ova situacija nekako preokrenula. Pokušaj Prvog kanala da napravi "brze" prijenose ("Zapamti što će se dogoditi", "Izgubljeni") kap je u moru. Izgleda samo kao izgovor ili tako nešto. Zato što bi takav rad trebao biti popraćen aktivnim radom na internetu: komunikacija s obožavateljima, oglašavanje i tako dalje. Kako se to događa u Americi. Ali naša televizija ne brine o svojim gledateljima (mislim na mladu generaciju interneta), a još više o obožavateljima.

Predstavnici središnjih kanala vjeruju da već sve znaju. Mišljenja su da se internetska zajednica može zanemariti, jer je ona kvantitativno mala u usporedbi s onima koji samo gledaju TV. Ovo je djelomično točno. Ali internetska publika svakim danom raste. A integracija televizije i interneta je neizbježna. Pitanje je vremena.

O tome sam razgovarao s raznim predstavnicima TV kanala. Oni su pametni ljudi. I razumiju da je umrežavanje budućnost. Ali, kako kažu, stvari su još uvijek tu. Najvjerojatnije zato što nisu ti napredni ljudi ti koji donose epohalne odluke.

Ovo je moja verzija. Zapravo, ne znam. Ali imamo što imamo.

- Ili je možda činjenica da televizija radi za provinciju, a ne treba joj napredna publika? Gledatelji se smatraju idiotima?

- Naravno, nitko nikoga ne smatra idiotima. Znate, prošlog ljeta bio sam kod rodbine, u zaleđu Rusije. Tamo se dva TV kanala hvataju na običnu antenu - Prvi (sa smetnjama) i "Rusija". Cijelo selo (njegovo starije stanovništvo) gleda Karmelitu i svi su jako sretni. Nema izbora. Ono što pokazuju, to i izgledaju. A mladi bez interneta piju i zabavljaju se.

To, naravno, ne znači da je tako posvuda u Rusiji, ali mislim da je ovaj primjer indikativan. Malo je posebno napredne publike u provincijama. A TV kanali gotovo u potpunosti zadovoljavaju njezine potrebe.

- Što mislite o izgledima za pojavljivanje na našoj TV visokokvalitetnih američkih serijala i istovremeno pojavljivanja serije "Škola"?

- Serija "Škola" ... (uzdahne. -YU.E.)

Znate, gledatelji koji vole američke TV serije postavljaju si pitanje: „Kada ćemo imati takav film u Rusiji?? Zašto nemamo takve serije?"

Ali imamo barem jednu TV seriju. Zove se "Odred". Jurij Minzyanov, producent serije, iskoristio je priliku i snimio prilično zanimljivu stvar. A gdje je ova serija? Nigdje. Prvi kanal (i drugi također) odbio je to prikazati, pozivajući se na neformat. A ako serija nije prošla na ruskim kanalima, razmislite o gubitku.

Odnosno, serija u kojoj postoji detektivska priča, znanstvena fantastika, avantura, mistika nije format, a promrzla djeca u seriji "Škola" su format. Ovo je, zapravo, cijeli odgovor.

- Nemamo, dakle, dobre domaće TV serije koje ne uzimaju kanale?

- Sada u Rusiji svim kreativnim procesima upravljaju producenti. Oni odlučuju što će snimati i prikazivati. Njihov ukus i budžet za snimanje oblikuju ono što vidimo na TV-u.

Evo primjera. Moj prijatelj je sjajan scenarist. Na savjesti ima nekoliko prilično zanimljivih filmova i TV serija. Određeni TV kanal specijaliziran za gangstersko-detektivske filmove zatražio je da napiše zanimljiv scenarij za novog detektiva. Kao nešto novo i svježe. Prijatelj se odmah razveselio i dao mašti na volju. Napisao je detektivski scenarij, gdje poseban odjel koji se sastoji od ljudi s paranormalnim sposobnostima pomaže u rješavanju slučajeva s većinom gluhih. Predstavnik kanala je, pogledavši sinopsis, rekao: “Ne, nema misticizma i fantazije. Samo stvarnost života". A prijatelj je napisao jednostavan, standardni scenarij za detektivsku seriju. Uostalom, svi žele jesti. I takav slučaj nije izoliran.

Nemamo nikakav institut proizvođača ? ni virtualna ni stvarna. Na Zapadu proizvođač ne ulaže novac, već ga nalazi. I tek onda svoja sredstva ulaže u projekt.

Kod nas je producent sponzor uobičajena stvar. I, u pravilu, on diktira što, kako i zašto snimati, odnosno formira ono što ćemo gledati. Redatelj je samo alat.

Bortko je, inače, izvrstan producent. Više producent nego redatelj.

- Vjerojatno ste čuli priču o "Teoriji velikog praska" i bjeloruskim "teoretičarima". Možete li nekako komentirati ovu situaciju?

- I znate, mislim da je dobro da se barem ovo pojavilo, doduše u Bjelorusiji (revidirano. izd.). Barem će nešto raspršiti atmosferu detektivsko-ljubavno-šećernih TV serija i filmova. Naučili smo dobro kopirati, barem sitcome.

- Zašto se uzimaju baš takvi žanrovi, a ne kao "House"? Čak i legalno, kad kupe licencu, ponovno snimaju "Dadilju" ("Moja lijepa dadilja") ili "Udana... s djecom" ("Sretni zajedno")? Naš gledatelj nije spreman gledati ništa osim glupih komedija i TV serija o policajcima? Jasno je da je Lost veliki novac, a naši to neće moći snimiti. Ali "Kuća" se snima u scenografiji, a novac je potreban samo za scenarij, glumce, redatelja. Iako, podsjećajući na glasine da će se Mihail Porečenkov ponašati kao genijalni liječnik, čini se da bi bilo bolje uopće ne pucati.

– Povući će naš “Lost”, samo to, ajme, nikome ne treba. U Rusiji je glavni zadatak proizvođača pucati za peni i brzo.

Što se tiče "Doktora Tyrsa", treba vidjeti što su dobili autori. Ne bih neselektivno grdio nešto što ne postoji. Tko zna, možda se ispostavi nešto stvarno novo, proboj u rusku kinematografiju? U svakom slučaju, nadamo se.

- Koje TV emisije i sami gledate?

- Iskreno govoreći, nema vremena. I teško je gledati filmove, TV serije. Uvijek primijetim netočnosti ili greške u radu. Ne samo u mom radu. Troškovi struke.

- Što mislite zašto je "House" postao svjetski lider i ljudi se ne mogu otrgnuti od njega, oni su fanatici, uspoređuju Hugha Lauriea s Bogom? U čemu je tajna?

- Tajna je jednostavna. I Bog s tim nema nikakve veze. Razborit gledatelj želi učiniti isto što i House. U stvarnom životu, ako to učinite, sve može završiti u lošem stanju. Ali zamisliti sebe kao dr. Housea na 40 minuta, doživjeti hladne emocije - to je molim. Ovo je čudo kinematografije.

Razgovarala Yulia Eidel "Privatni dopisnik".