Protusnajperske operacije u iraku

Kako izbjeći eksploziju ručne bombe?

Snajpersko oružje i oprema iračkih pobunjenika

Irački snajperisti imaju obilne zalihe sovjetskih snajperskih pušaka SVD ili njihovih iračkih verzija,­wok "Al-Qadesi". Unatoč činjenici da je 2003. godine tisuće takvih pušaka zarobljeno kao trofeji, pod­odjel unutarnje sigurnosti i specijalne snage Sadama Husseina prethodno su skladištile takvo oružje dovoljno za održavanje trenutne snajperske razine­prijetnja od. Primjer prestižne slike puške Al-Qadesi je činjenica da je Sadam imao stotine - možda tisuće - njih sa zlatnim plaketama­namijenjeno za darove. Ove pozlaćene puške postale su najpoželjniji trofej američkih vojnika.

Prema raznim izvorima, "Al-Qadesi" je dos­prilično točna puška - ili nešto manje točna - od svoje sestre SVD, možda unutar 2 MOA. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, jer nisam iz njega iznio tijesto­pucanje. No, nema sumnje da je ova puška u velikoj mjeri identična SVD-u, njezinom najznačajnijem­obraz je nedostatak stražnjeg obraza. Na nekoj ma­gazine su otisnute u obliku palminog lista, te nisu zamjenjive s trgovinama iz SVD-a. Nikada nisam susreo slučajeve u kojima su irački snajperisti koristili polumjerne puške, iako se jedan od njih hvalio novinarima da je nabavio kvalitetnu pušku europske proizvodnje.

Iako su savezničke snage naišle na nekoliko snajperista u Afganistanu, prijetnja od neprijateljskih snajperista tamo nikada nije bila ista kao u Iraku. Mislim da je to dijelom zbog prirode terena i tipičnih strelišta.

Borbe u Afganistanu vode se uglavnom u planinama­bučan teren, daleko od gradova i za njih tipično pucanje na kratkim dometima. Talibani kad se odluče­boriti se, obično se radije boriti u daljini­na 1000 m ili više, korištenjem minobacača i teških mitraljeza umjesto AK-a ili pušaka. Osim toga, vjerujem da u kulturnom smislu, talibanima - koji se ponose svojim poricanjem modernog svijeta - možda nedostaje imidž­znanje, sofisticiranost i sklonost proučavanju balistike i optičkih instrumenata potrebnih za paljbu iz puške velikog dometa.

To ne znači da njihova ideološka braća, teroristi al-Qaede, nisu koristila snajpersko djelovanje. Dokumentirano pod­Al-Qaeda je potvrdila da ima uvježbane snajperiste. To je potvrđeno­Čekajući Nizara Trabelsija, održanog u kampu X-Ray u Guantanamo Bayu, koji je rekao agentima FBI-a da je osobno promatrao grupu od tri­kapak tijekom treninga. Međutim, te su skupine regrutirane i obučene za izvođenje napada u drugim zemljama­ne, pogotovo unutar SAD-a. Njihov završni ispit oponašao je orkestriranje atentata na američkog senatora dok je igrao golf. Početkom 2002. Al-Qaeda i njezini snajperisti napustili su Afganistan, ostavljajući talibane da nastave svoj rat protiv Amerikanaca.

U veljači 2005. u Minneapolisu, Minnesota, FBI je priveo Mohammeda Kamala Elzahabija, libanonskog državljanina koji je priznao da je snajperist u Čehu­nije bio i bio je instruktor snajperskog tečaja Al-Qaide u Afganistanu. Gdje si sada­za početak, svatko može pogoditi.

Maksimalni učinkovit domet paljbe iračkih snajperskih pušaka­perov je ograničen na njihovu optiku. Zastarjeli sovjetski nišan PSO-1, instaliran na većinu iračkih pušaka, ima povećanje od 4x, što omogućuje­izvesti nišanski hitac na udaljenosti od 400 m i manje. Iznad ovog raspona, način­dobar strijelac može pogoditi čovjeka u prsa, ali ne može ispaliti precizan hitac.

Nadalje, zbog nedostatka nadzora­i teleskope, irački snajperist ne može učinkovito ciljati­recitirajte svoju vatru kao snajperist zapadnih vojski. Nikada se nisam susreo s iračkom šljukom­rum koji bi se koristio sa­borovi za noćni vid, pa sumnjam da ih imaju - međutim, pucnjevi su se čuli u dobro osvijetljenim područjima nakon zalaska sunca.

Tipično, irački snajperist nema radio, ali ponekad razgovara na mobitel - što, kao što možete pretpostaviti, mnogo manje otkriva ako ga zaustave snage sigurnosti. Isto tako, on ne nosi nikakvu opremu osim svoje puške, možda samo jedan rezervni spremnik, ostajući fleksibilan i fleksibilan­jak, da se može brzo riješiti inkriminirajućih stvari, ako zatreba­moramo se rastvoriti među lokalnim stanovništvom.

Trebam li sa sobom nositi nož? Metode uporabe noža

Dok je na operaciji, često nosi crnu balaklavu kacigu, što je praksa pod utjecajem slično odjevenih palestinskih terorista. Djelomično, takva skijaška maska ​​stvara auru misterije, ali u praksi vam također omogućuje da sakrijete lice i ostanete neidentificirani od strane iračkih očevidaca. Neki irački snajperisti su skriveni­pod pseudonimima ili nadimcima.

Utjecaj čečenskog iskustva

Iako su se neki čečenski borci infiltrirali u Irak, u području snajperskog djelovanja njihov utjecaj premašuje njihov broj­u. Tijekom posljednjih deset­obljetnice, islamski radikali su se borili s ruskim trupama u pobunjeni Che­Republika Chen i stekla ogroman­iskustvo uličnih borbi, posebno tijekom bitaka za glavni grad republike,­klan Grozni. Njihova su borbena postignuća bila značajna, uključujući gi­posteljina od snajperskog metka u siječnju 2000­da general bojnik Mihail Malofejev, zapovjednik ruskih trupa u sjevernoj Čečeniji.

Čečenski snajperisti povezani s al-Qaidom stječu poštovanje­kao majstor svog zanata i spreman da­podijelili svoja iskustva, pa čak i osnovali škole za braću koja vrište­jyu kao što su irački pobunjenici.

Čečeni su prvi stvorili "borbene grupe" kombinirajući snajpere sa bacačima granata i metkom­slavine za kochuyu korištenje­taktika ugrizi i bježi - taktika koju su kopirali irački pobunjenici, a koju su možda nadahnuli ili uvježbali sami čečenski veterani­mi. Na nekim iračkim videokasetama­rialima su bili pokazani snajperisti, voo­puškarani SVD, među pobunjenicima s RPG-ovima i AK-ovima - poput "borbenih grupa"­Čente - i slične grane susrele su se u najbuntovnijim­Vincenta od Iraka.

Grupe od pet - jedan snajperist i četiri topnika s AK ili PU­s letećim puškama - iako se nisu sreli u Iraku, organizirali su ih pobunjenici u Čečeniji. Snajperist se kretao naprijed do 500 metara, ili je bio u zasjedi, i to je napravio kada­solidan hitac. Čuvši ga, drugi strijelci su otvorili vatru kako bi skrenuli pozornost i pružili zaklon snajperistu kada se povlačio iz ruskih jedinica.

S obzirom na ovo iskustvo, moguće je da su neki od najboljih iračkih snajperista­stanovnike - kategoriju "jedan hitac - jedan mrtav" - obučavali su ili podučavali Čečeni. Ili su neki i sami Čečeni.

Snajpersko streljivo koje koriste irački pobunjenici

Dostupnost visokokvalitetnog streljiva­sove mogu biti ograničavajući faktor za pobunjeničke snajperiste. Najčešći uložak 7,62x54R, koji ima metak niskog stupnja, dizajniran je za paljbu iz PC mitraljeza, a ima nisku stabilnost, a time i točnost. Međutim, to omogućuje snajperistu da­trošite novac na streljivo a ne vi­pomaknuti posebne zahtjeve za njih. Irački snajperist u gradu mogao bi se dogoditi­živi cijelu godinu sa samo jednom kutijom streljiva. Sada je dobro poznato da je prije invazije 2003. Sadam naredio svojim elitnim i unutarnjim sigurnosnim snagama - srcu gerilskog ratovanja - da sakriju oružje i streljivo posebno za nastavak rata. Ova činjenica, uz dostupnost kvalitetnog streljiva u susjednim zemljama, sugerira da opskrba streljivom nije glavni problem za snajperiste. Kada se otkrije da snajperist puca uglavnom konvencionalnim patronama - i oko­stopa gubitaka iz prvog metka opada - to će biti jasan izviđački znak da protugerilski napori počinju uspijevati.

Prijetnje puškom .50 kalibar

Unatoč prosvjedu SAD-a, austrijski ministar unutarnjih poslova 2005. izdao je poznati proizvod­vozač malog oružja, Steyr, s licencom za izvoz snajperske puške u Iran .50 ka­vaga u količini od 800 komada. Ova visokokvalitetna puška s jednim udarcem ima učinkovit domet od 2500 metara, što je usporedivo s kvalitetom amé­rikanske puške istog kalibra.

“Zatražili smo od Iranaca potvrdu koja je naznačila da će krajnji potrošač ovog oružja biti iranska policija”, objasnio je glasnogovornik austrijske vlade, dodajući da će ih Iranci “koristiti za zaštitu­državne granice i za borbu protiv stranih­konjski prijevoz droge". To nije baš ono što vidi iranski ministar obrane Ali Shamkhani, govoreći novinarima: "Sada naši snajperisti mogu pogoditi neprijatelja u oklopnim vozilima i betonskim bunkerima.".

Kako izbjeći eksploziju ručne bombe?

Iran, koji dugo podržava terorističke organizacije kao što je Hezbollah i koji je nedavno uhvaćen u krijumčarenju cijelog broda s oružjem za teroriste, inzistira­em tu pušku .50 kalibar nije korišten u Iraku, unatoč transparentnim granicama sa susjednom državom.

Snajperski napadi na američke jedinice

S vremena na vrijeme svaka američka jedinica u Iraku ulazi u sukob s neprijateljskim snajperistima, ali vrlo često poduzete protumjere ne dopuštaju­uništavaju napadača.

Od strane narodne garde sht­da je Montana, pridružena taktičkoj skupini "Liberty", i bila na prisluškivanju u Al-Khuweiji, ispaljen je jedan snajperski hitac, metak je skoro pogodio čovjeka. Unatoč tome što su gardisti odmah uzvratili vatru i to brzo­otišli na sumnjivi snajperski položaj, nisu našli ništa. Nakon toga zamijenio je jedan od narednika­til: „Postoje još tri puta, ve­puše s vatrenog položaja, na suprotnoj strani našeg tereta­cov. Pucao je jednom, što mu je dalo puno vremena­ty od nas prije nego što ga uhvatimo­jesti". Osobito su bili gardisti­ožalošćeni nedostatkom suradnje s iračkim očevicima. “Kao i obično, nitko nije čuo snajperski hitac, ali su svi čuli zvuk naših povratnih hitaca iz .50 kalibra" - primijetio je jedan od pješaka.

Prisjećajući se njegove protusnajperske obuke prije raspoređivanja, vojnik 1. pješaštva­Noahova divizija rekla je časopisu Stars and Stripes: "Možete vidjeti otvoren prozor, vidite pušku, a zatim vidite tipa kako se naginje kroz prozor.". Zatim je odmahnuo glavom: "Ovo uopće nije slučaj - oni se jako dobro skrivaju.".

Kada snajperisti uzmu žrtve i odu nekažnjeni, mogu utjecati na moral­nije. Nakon što je izgubio suborca ​​na kontrolnoj točki zbog snajperske vatre, mladi marinac je novinaru Washington Posta priznao: “Plaši me što imam snajperistu u tom području. On, bez­konvencionalno, dovoljno dobar strijelac. Nakon što je ispalio samo tri metka, ubio je jednog od nas.".

U nastavku je nekoliko primjera­opkop vrsta snajperista s kojima se nose američke snage.

Prilagodljivi susjedski snajperist

"Kvartski" snajperist djeluje uglavnom tamo gdje živi. Obično najopasniji susjedi žive u Ramadiju, Bagdadu, Tikritu, Faludži ili u desetak drugih sunitskih gradova­nebeski trokut. Kad se američke snage sudare s njima u susjedstvu, to je kao da podignete kamen i ispod njega nađete zmiju. Amerikance vidi kao zgodnu metu koja je niknula baš u njegovom dvorištu.

Ograničen mogućnostima svoje optike - nišana PSO-1 4x - ne može voditi preciznu vatru na udaljenosti većoj od 400 metara, međutim, mrtvi prostori karakteristični za urbane uvjete smanjuju taj domet na 250 metara ili manje. Potrebno je privremeno og­uredan položaj na vrhu zgrada od tri do četiri kata - barem koliko i okolne zgrade. U nedostatku promatrača i uređaja za promatranje, traži ciljeve pomoću optičkog nišana. Ako je "slučajni" snajperist, može se utrkivati­ispaliti cijeli spremnik od 10 metaka prije napuštanja položaja; ako je iskusniji, ispalit će pažljivi nišanski hitac kako bi se uvjerio da pogađa, a zatim se udalji.

Najprikladnije mete su mu vojnici u otvorenim vratima BMP-a "Bradley", pješačke patrole, posebno vojnici koji stoje uz vozila "Hummer". Ako rute i putovi opskrbe prolaze u blizini, može pucati i na njih, ako prođu­je takva prilika.

Takav "susjedski" snajperist dobar­sho poznaje svoje područje i planira mar­uzice za povlačenje, često koristeći uže­ku da siđe sa zgrade s njezine stražnje strane, izvan vidokruga i vatre onih na koje je pucao. Na početku rata,­neki od snajperista ponekad su bacali svoje puške, ali gubitke u SVD-u i Al-Qadesi bilo je teže nadoknaditi­nyat; vjerojatnije je da će svoje oružje ponijeti blizu, a zatim usmjeriti­stavite u unaprijed pripremljenu uk­kopanje. Protiv sličnog "slučajnog" snajperista 1969. sam ga promatrao 30 sekundi nakon što je pucao, ali je sakrio pušku, koju nikad nisam vidio­slučajevi - zamislite kako brzo takvi strijelci shvate da oružje mora biti skriveno.

Trebam li sa sobom nositi nož? Metode uporabe noža

Udari i bježi snajperiste koji djeluju na vozilima

Druga vrsta prilagodljive vatrene moći nastala je na američkim konjima­kontrolne točke (kontrolne točke). Dok američke trupe zaustavljaju i pregledavaju vozila, civilno vozilo se zaustavlja 300 metara i dalje od kontrolne točke - dovoljno daleko da teleskopski nišan može iskoristiti. Vozač ostaje za volanom u autu, snajperist gađa kroz krov, ispaljuje jedan ili dva brza hica, a auto se brzo odveze i upusti se u promet.

Vojnici na kontrolnoj točki se sklanjaju, a ponekad čak i grubo opisuju vozilo. Sve dok se helikopter ne pojavi u zraku, održavajući komunikaciju s kontrolnom točkom, nemoguće je presresti snajpersko vozilo. Takav snajperist može biti zadržan tijekom rutinske provjere vozila ako se pronađe njegova puška, međutim, najvjerojatnije, ponovno će se rastopiti među stanovništvom. Budući da se pobunjenici služe radiokomunikacijom ili mo­mobilnim telefonima kako bi upozorili svoje suborce o kontrolnim točkama, američke snage počele su postavljati mobilne kontrolne točke koje su bile raspoređene bez upozorenja i koje su djelovale kratko vrijeme u nadi da će uhvatiti krijumčarena vozila.

"Stacionarni" snajperist

Druga vrsta snajperista pobunjenika su oni koji odluče preuzeti mainstream­ziziya, ne mogu je ostaviti na svojim nogama. Poput japanskih snajperista samoubojica u Drugom svjetskom ratu, koji su se vezali za drveće i pustili marince da prođu prije nego što otvore vatru, ovi se snajperisti penju na minarete - tornjeve iza džamija s kojih mula poziva vjernike na molitvu - gdje namjeravaju napraviti posljednju stanicu. Sa sobom će povesti što više neprijatelja.

Najodlučniji oblik snajperista - iako ne i najvještiji u taktici - je "stacionarni­Narativni "snajperist je uvijek spreman umrijeti, što je cijena koju treba platiti za njegovu učinkovitost. Izvan ovisnosti­od točnosti uzvratne vatre ne može se suzbiti ili prisiliti da napusti vatreni položaj - može se samo ubiti. U nekim borbenim epizodama u blizini Falluje, takvi snajperisti samoubojice držali su američke jedinice dugo vremena dok na kraju nisu mogli uništiti svoje položaje protutenkovskim oružjem ili tenkovskim topovima.

Točkasti snajperski napadi

Najbolji pobunjenički snajperisti koriste se u planiranim napadima uglavnom na stacionarne ciljeve kao što su vojnici u ispostavama, oh­rana izvan zgrada ili stražara na stražarnicama u američkim vojnim bazama.

Znamo da u takvim akcijama sudjeluju njihovi najbolji strijelci od danas­uočava se ujednačenost u njihovom djelovanju – ispaljen je jedan smrtonosni hitac, kao­prisilno, u glavu - zaobići osobni oklop. Ovo je obično operacija pali i bježi, ali ako prvi hitac promaši, snajperist može­izdrži drugi hitac. Ovakav način djelovanja je jasan zahvaljujući brojnim­incident. U nizu slučajeva snajperist je bio u pratnji osobe koja je snimila takav napad na vojsku­deo u svrhu naknadne distribucije na arapskim TV kanalima ili na web stranicama pobunjenika­tsev.

Tipični snajperski napadi su incidenti u Ramadiju 8. i 17. kolovoza 2004., u kojima je poginuo po jedan marinac. U oba slučaja bili su na dobro opremljenoj osmatračnici, te su ubijeni jednim ciljanim hicem u glavu. Druga žrtva bila je na krovu sedmorice­katnica, pa pucanj nije bio lak. Prva žrtva bila je na postaji Geta, relativno sigurno iza zida od vreće s pijeskom visokog 5 stopa. Hitac je ispaljen u trenutku kada je vojnik na trenutak stao ispred uskog am­pameti razgovarati sa svojim suborcem.

Za uspjeh tako pripremljenih napada unaprijed se provode izviđanje i nadzor­za potvrdu lokacije cilja, odabir vatrenog položaja, napredovanje ruta­i povlačenje. Najbolji način za suprotstavljanje takvim operacijama je vjerojatno taktička budnost i identificiranje njihove pripremne izviđačke faze, prisutne­plodnost sumnjivim promatračima - ako su dovoljno nespretni da izgledaju sumnjivo.

Trebam li sa sobom nositi nož? Metode uporabe noža

Budući da takvi pripremljeni napadi nisu vezani uz određene gradove, ja ih nazivam "plutajućim", koji su možda centralno kontrolirani od strane regionalnih ili gradskih pobunjeničkih vođa.

Prioriteti cilja iračkog snajpera

Irački teroristi često koriste internet za međusobnu komunikaciju, slanje poruka i postavljanje privremenih web stranica za prijenos informacija. U svibnju 2005. jedno od terorističkih stranica predložilo je popis od sedam "dužnosti" snajperista ili prioriteta njegovih meta. Ispod je prijevod ovog popisa američke vojske.

Sedam odgovornosti snajperista:

jedan. Porazite neprijateljske snajperiste i izviđačke grupe.
2. Pogađajte zapovjednike, časnike i pilote kako biste „pogodili glavu zmije i tako,­ometati kontrolu neprijatelja".
3. Pružati vatrenu podršku pješadiji mudžahedina. Takve skupine mogu uključivati ​​RPG strijelce ili izviđače.
4. Uništite vojnike američkih specijalnih snaga, jer su "vrlo glupi jer trpe" kompleks­som Rimbaud", smatrajući sebe najboljim na svijetu. Nemojte biti tako arogantni kao oni.".
5. Porazite posebne mete, kao što su časnici za vezu, kako biste spriječili pozive za pojačanje­lijenost. Tenkovske posade, topničke posade, saperi, liječnici i kapelani također su dobre mete.
- Vozač tenka je udaren prilikom prelaska mosta, što dovodi do loma tenka s mosta i pogibije ostatka posade.
- Uništavanje liječnika i kapelana jedno je od sredstava psihološkog ratovanja.
6. Budite oprezni kada pucate u jednog vojnika ili nekoliko američkih vojnika ili njihovih [iračkih] agenata na cesti. “Možda vas čeka tim američkih snajperista. Oni mogu­pričekajte dok ne uništite jednog od ovih agenata, a zatim otkrijte svoju lokaciju i ubijte vas ".
7. U slučaju uličnih borbi, raditi s visokih mjesta, pomagati pješaštvu da opkoli neprijatelja, napada okolinu­uređaji za promatranje i osmatranje neprijateljskih vozila, te prilagođavanje vatre minobacača i raketnih bacača na prednjem rubu neprijateljskih postrojbi.

Lov na američke snajperiste

Nema sumnje da irački pobunjenici posebno love šljuku­ramie SAD. Kao meta broj 1 na web stranici iračkih terorista, američki snajperisti su prezreni zbog svoje učinkovitosti, omraženi su, stoga­Ganda pobunjenici često ih optužuju za gnusne zločine poput ubijanja žena i muslimanskih svećenika – zločine koji su toliko gnusni da opravdavaju­Xia svaku odmazdu.

Iako se čini da je većina ovih napada nasumična, čini se da su neki od njih usmjereni isključivo protiv američkih snajperista. 2. rujna 2004., jedan od najboljih strijelaca američke vojske, specijalist 4. klase, koji je prethodno bio dio obuke­prva snajperska jedinica u Fort Benningu, koja je sudjelovala u stvaranju američkog olimpijskog streljačkog tima, upala je u zasjedu u blizini Kirkuka. Nakon što mu je automobil zaustavljen eksplozijom nagazne mine, veteran snajperist je izašao iz njega i zadobio smrtonosnu ranu­snajperski metak u glavu. Po povratku u Fort Benning trebao je postati instruktor u Školi snajpera američke vojske.

Nedvojbeno je postojao barem jedan slučaj u kojem je američki vojnik ubijen radi zarade. Kako je rekao irački snajperist koji je ispalio hitac, za to je dobio ubojicu­u protuvrijednosti 5000 dolara. Isti snajperist također je bio zadužen za uništavanje­podijeljeni časnik američke vojske, što je rekao da jest.

Bilo je još nekoliko incidenata u kojima su kopneni i pomorski snajperisti­hotties su ubili pobunjenički snajperisti. To se obično događalo kada su podržavali djelovanje vodova i satnija. Međutim, najviše je zabrinjavajuće bilo povećanje broja većih protusnajperskih operacija koje su Iračani izveli kako bi uništili središnje­Američki snajperski timovi.

Prvi takav incident za koji sam čuo dogodio se 18. travnja 2004. u okrugu Rashid blizu aerodroma Bagdad. Tročlani snajperski odred iz 1. oklopne konjičke bojne kojom zapovijeda natporučnik Eric John­sin) čekao do mraka kako bi zauzeo promatrački položaj u zgradi u izgradnji. Dok promatra s krova četverokatnice i traži buntovnike, pijune­nagazne mine na autocesti 8, poručnik Johnson primijetio je kako se okupljaju građani u blizini­automobili. “Automobili su se vozili s ugašenim svjetlima, moto­ciklusa, a bilo je i naoružanih Iračana od 20-30 godina", prisjetio se. Čim je Johnson rekao svom radiotelefonistu da pozove tim za brzo reagiranje, Iračani koji su stigli iznenada su otvorili vatru, s namjerom da svladaju snajperski tim. I sam Johnson je tri puta ranjen - pogođen je kroz pluća, drugi metak pogodio je u leđa, izgubio je i ruku. Dolazeće američke snage prisilile su napadače na sisanje­piće. Johnson je evakuiran u Sjedinjene Države i preživio.

Kako izbjeći eksploziju ručne bombe?

Dva mjeseca kasnije, u Ramadiju, 20 milja zapadno od Bagdada, sličan iznenadni napad dvadesetak pobunjenika doveo je do zauzimanja položaja od strane snajperista marinaca. Ove četiri kuge­pješaci su također izvodili izviđačke misije, ali im agresivni napad i jaka vatra nisu dopustili da organiziraju odbijanje. Pobunjenici su im strgali odjeću i snimali je u propagandne svrhe.

Sljedeći sličan incident dogodio se 4. studenog 2004. godine, ponovno u Ramadiju. T 02.Tijekom 30 noći, snajperski odred od osam marinaca prelazio je mračnu ulicu kada je, bez upozorenja, eksplodirala bomba na daljinsko upravljanje, usmrtivši dvoje i teško ranivši nekoliko drugih vojnih osoba, uključujući narednika snajperskog voda. Marinci su krenuli na položaj za promatranje.

Najveći napad na američke snajperiste dogodio se u kolovozu 2005., kada su dva snajperska tima marinaca - šest muškaraca - upala u zasjedu i ubijena u blizini Haditha, 140 milja sjeverozapadno od Bagdada. U ovom slučaju dobio sam kopiju videosnimke terorista trenutka zasjede, kao npr­odjednom sam uspio prepoznati bitne detalje. U početku su se marinci kretali preko pješčanih dina visine čovjeka u dvije grupe po tri, oko 25 metara­rah odvojeno. Pobunjenički kamionet tada se zaustavio u blizini obližnje farme, očito nadomak marinaca, koji možda nisu primijetili jer je iz kamioneta izvučen i postavljen minobacač od 120 mm. Kada je sve bilo spremno, na snimci se vidjelo da je pobunjenička mitraljeza prikovala marince na vrh dina, nakon čega su bili prekriveni minobacačkom vatrom i pucali dok svi nisu bili mrtvi. Nije se vidjelo na traci, ali ja­Pretpostavljam da je bitka završila konačnim napadom pobunjenika. Nakon toga je maskirani terorist snimio ogoljene leševe, a zatim pokazao zarobljenu opremu i oružje položeno ispod palmi, uključujući dvije snajperske puške M40A4.

Ono što je zajedničko ovim epizodama je ne odlazak­nema šanse [ispaljivanja] kontakta. Pobunjenici su izvodili planirane napade ili zasjede i znali su točno gdje se nalaze snajperski timovi ili ih točno očekuju na ruti kretanja. Nedvojbeno su te naredbe unaprijed otkrivene. Razlog može biti operativna maska, mislim­da su Amerikanci nehotice pokazali svoje namjere­ili ponovno koristili iste položaje i rute­vas. Međutim, na isti način, razlog može ležati u penetriranom­nove neprijateljske obavještajne podatke, što je bio glavni problem s kojim smo se suočili u mojoj staroj jedinici specijalnih snaga MACV-SOG. U studijsko-promatračkoj skupini, kao i u cijeloj 5. skupini specijalnih operacija, konstantno je nedostajalo prevoditelja, što je dovelo do toga da su Vijetnamci često bili angažirani bez kontrolne provjere - a neki od njih bili su neprijateljski agenti. Za neprijateljskog izviđača­servis na najjednostavniji i najpouzdaniji način­ugriz u američke jedinice zaveo je njihov prevoditelj koji govori engleski. 14 naših izviđačkih skupina nestalo je iza prve crte bojišnice, još 10 je otkriveno i uništeno, od kojih neki zahvaljujući djelovanju neprijateljskih "krtica". Prevoditelji su važni, ali nisu dopušteni­zmaja kako bi znali za nadolazeću operaciju, držite ih podalje od opere­aktivne karte i sastanci.

Iskustvo kontrasnajperskih borbi u Sarajevu

Prije nego pređemo na opis protusnajperskih mjera koje su koristile američke trupe u Iraku, treba razmotriti iskustvo sličnih akcija koje su akumulirali tijekom rata u Jugoslaviji. Kao i u Iraku, i ovdje su neprijateljski snajperisti djelovali uglavnom u urbanim sredinama, što znači da sve što se govori o Jugoslaviji vrijedi i za iračke prilike.

Trebam li sa sobom nositi nož? Metode uporabe noža

Tokom 90-ih godina, grad Sarajevo, Bosna, bio je poprište brutalnog snajperskog djelovanja Srba. Sklanjanje u pomno odabrane položaje među okolnim visinama ili unutar sadašnjosti­betonske zgrade, te su strijele svakodnevno prikupljale počast od muškaraca, žena, pa čak i djece tijekom raspada Jugoslavije u neovisne države.

Snage NATO-a i UN-a osiguravale su sigurnost, uključujući protusnajperiste, koji su stekli veliko iskustvo tijekom dugih uličnih borbi. Sljedeće su najvažnije lekcije iz protusnajperske borbe:

jedan. Obavještajna podrška je kritična­vrlo važan aspekt takvih operacija. Uključuje­em:

Analiza mrtvog prostora. Određivanje putanje metka i linije vatre prema prirodi pogodaka pomoglo je u određivanju­dijeliti sigurne i nesigurne rute. Ova analiza dala je i tragove za srpske vatrene položaje, koji su tada bili pod intenzivnim nadzorom.

Periodično fotografiranje. Redovna fotografija­identifikacija zgrada i kota koje se najčešće koriste­koristio srpske snajperiste, pomagao u identifikaciji nepoznatih­značajne promjene kao što su uklonjeni prozori, napravljene brazde u zidovima, premješteni zaštitni materijali.

Analiza tijeka djelovanja. Detaljna procjena svakog snajperskog incidenta omogućila je širu sliku, što je pomoglo da se identificiraju karakteristični znakovi kasnijih snajperskih napada, kao što su vrijeme, mjesto i metode. Ova analiza dala je najbolje rezultate ako su u proces proučavanja početnih podataka bili uključeni protusnajperisti.

2. Pasivne obrane jednako su korisne kao i aktivne:

Definiranje sigurnih ruta. Očistiti kretanje civila i vojnog osoblja­od mjesta koja su u vidnom polju snajperista, do uličica i ulica koje nisu pod osmatranjem­denier snajper.

Ugradnja ekrana. Uz opasne rute ili mjesta u vidnom polju snajperista, brkovi­Pomaknite zaslone kako biste ometali njegovo promatranje. Ovi zasloni nisu otporni na metke kao izopćenici­obično se izrađuju od cerade ili šperploče.

Korištenje oklopnih vozila. Čak i lako oklopni oklopni transporteri i borbena vozila pješaštva pružaju dovoljnu zaštitu od snajperske vatre.

3. Velika prodorna moć protusnajperskog oružja je apsolutno neophodna.

Vatreni položaji snajperista bili su dobro branjeni. Srpski snajperisti su se pozicionirali duboko u ruševinama i zgradama i/ili pažljivo razmišljali o postavljanju betonskih blokova, drva, vreća s pijeskom oko svojih položaja.

Ograničena upotreba kalibara 7,62 mm i .300 WinMag. Čak ni precizan hitac iz standardnih snajperskih pušaka nije mogao probiti dobro opremljen srpski položaj. Međutim, precizna paljba obično je osiguravala suzbijanje snajperista.

Potreba za vatrenom nadmoći. Samo teške puške - kalibra .338 Lapua Magnum i .50 - može prodrijeti u zaštitne materijale s potrebnom postojanošću.

Težina i glomaznost pušaka. Mnogi NATO snajperisti preferirali su puške .338 Lapua Magnum, ne .50 kalibra, zbog njihove manje težine i usporedne lakoće rukovanja pri penjanju po zidovima, trčanju ili šunjanju.

Pasivne protusnajperske aktivnosti

Američke snage u Iraku koristile su iste pasivne protusnajperske mjere kao u Sarajevu.

Međutim, za razliku od prethodnih sukoba, koristi se i osoblje američke vojske­pozivaju na osobne oklope, koji štite nositelja čak i od metaka­Snajperske patrone 7,62x54 mm. Nekoliko vojnika preživjelo je teški udarac­metke - znam za najmanje tri takva slučaja - i pobjegao je samo s velikim modricama. Takva sredstva su teška, vruće je u njima biti pod iračkim suncem, ali stvarno djeluju.

Moderne kevlarske kacige također su spasile značajan broj života i­učinkovitiji od starih čeličnih kaciga. Stožerni narednik američke vojske Chad Chapman mogao je biti još jedna žrtva iračkog snajperista, ali ne­la je udario u kacigu od kevlara i nakratko ga nokautirao. Kao mini­Mama još dva vojnika preživjela su nakon sličnih udaraca u kacige.

Aktivne protusnajperske aktivnosti

Kao i kod pasivnih protusnajperskih mjera, američke snage koriste sva standardna sredstva­protusnajperske mjere.

Prije svega, to je otkrivanje položaja snajperista nakon hica promatranjem iz dubine borbenih položaja postrojbe: analiza terena za najprikladnije zaklon za snajperistu; po znakovima kretanja, po oblaku prašine; njuška podignuta. Metoda obrnutog azimuta može biti korisna kada se šipka umetne u rupu od metka, na primjer, u zid, što će pokazati smjer snajperskog položaja. Umetanjem ramroda u zid, prirodno se nalazite u dometu snajperske vatre, stoga prije korištenja ove metode morate staviti dimnu zavjesu.

Kako izbjeći eksploziju ručne bombe?

Domet do snajperskog položaja može se grubo odrediti metodom "klikni za udarac". Brzi puščani meci, leteći blizu promatrača, stvaraju zvučni udar - "klik", a zvuk pucnjave - "udarac" do promatrača će doći nešto kasnije. Brzina zvuka u zraku je oko 300 m / s; znajući vremensku razliku između "klik" i "pogodan", možete otprilike odrediti iz kojeg raspona je hitac ispaljen.

Stari način izrade realističnih mamaca također se koristi za prisiljavanje snajperista na imitaciju.

Ako snajperska vatra uhvati jedinicu u maršu, morate mu zatvoriti pogled i spriječiti ga da cilja dimnim granatama.

Jedan precizan hitac iz puške ne koristi se uvijek za uništavanje neprijateljskog snajperista. Najčešća metoda protusnajperskog djelovanja je "vatra zamah", gdje cijela pješačka jedinica ispaljuje masivnu automatsku vatru na moguće zaklone snajpera. Protusnajperist, koji djeluje zajedno s pješačkom jedinicom, može označiti mete za "čišćenje vatre" pomoću tragača.

Ako nema ideja o lokaciji skrivenog neprijatelja, primjenjuje se "luda minuta": na zapovijed, postrojba otvara vatru iz svih raspoloživih oružja, ispaljivanjem određene količine streljiva u određenom smjeru. Ova metoda je dobra jer vraća samopouzdanje i lišava skrivenog neprijatelja psihološke prednosti.

Ako je neprijateljski snajperist značajno odgodio napredovanje jedinice ili nanio gubitke, protiv njega se koristi najučinkovitije sredstvo - ATGM. To je precizno i ​​dalekometno kontrolirano oružje koje je, za razliku od metka, sposobno uništiti gotovo svaki pokrov. Nedostatak korištenja ATGM-a je njegova visoka cijena (međutim, nije skuplja od života) i činjenica da ako se pojave neprijateljski tenkovi, neće se imati što boriti s njima. Međutim, u uvjetima potpune okupacije iračkog teritorija, takva opasnost nije prijetila Amerikancima.

Osim vatre, protiv snajperista se može koristiti i manevar. Možete jednostavno zaobići poziciju snajpera, ili pokušati jurišati na nju "iz glave". Ako je snajperist "pritisnuo" jedinicu i nokautirao ljude jednog po jednog, jedini način za bijeg je: "Tri-dva-jedan, idemo."! Na tu naredbu cijela postrojba kreće u juriš na položaj snajperista, ili, ako je udaljen i snajperist može nanijeti velike gubitke, baca se do najbližeg zaklona. Istodobnost djelovanja je važna, dok se ne možete zaustaviti i pokušati pomoći palim - to će dovesti samo do još većih gubitaka. Možete koristiti manevar u kombinaciji sa suzbijanjem vatre snajperista minobacačima ili topništvom kako biste spriječili njegovo kretanje; ova metoda se zove "suzbijanje i zaobilaženje".

Sve ove standardne aktivne protumjere protiv snajperista korištene su u Iraku.

Osim toga, pješačke patrole pro­hodao na mjestima kroz koja su se snajperisti mogli približiti američkim ciljevima, a sva brda su bila angažirana ili držana pod promatranjem.

Uloga zračnog izviđanja postala je mnogo jača nego prije. I vojska i Korpus za kugu­pješaštvo koristi male bespilotne letjelice (UAV) za pregled krovova i vjerojatnih snajperskih položaja.

No, unatoč ovim očima u nebu, većina uspješnih protusnajperskih operacija bila je rezultat znoja i krvi - američki snajperisti aktivno su tragali za svojim iračkim protivnicima. Bio sam jako iznenađen kvalitetom varalica i korištenih varalica­ispalili američki protusnajperisti, jednako dobri kao i oni korišteni u­oko vrata Prvog svjetskog rata da namami njemačke strijelce.

Ovaj stari način još uvijek funkcionira. Snajperist 1. oklopne divizije, stožerni narednik Jeff Young, koristi pre­razbijanje sunčevih zraka. "Imamo sreće kada sunce počne zalaziti", rekao je novinaru Stars and Stripesa­otpad, a mi možemo vidjeti njihov odraz s leća i uništiti ga ".

Drugi vojni snajperist, narednik Randall Davis, dvaput je ubio neprijateljske snajperiste dok je pucao s krovova u Samarri. Pucajući iz snajperske puške M25, strpljivo je ušao u trag iračkom snajperistu koji je tri dana ranije pucao na Amerikance. Kad se konačno pojavio, Davisovo uvježbano oko pronašlo ga je kako se uvlači u sjenu. Čim je podigao svoj SVD, Davisov prvi udarac ga je srušio. Drugom prilikom, Davis je pucao u snajperistu na 750 metara iz puške velikog kalibra Barrett .50 kalibar­ra, zahvaljujući izvrsnoj optici svoje ekipe.

Kako izbjeći eksploziju ručne bombe?

Snajperisti marinaca također su prikupili počast od iračkih puškara. U Falluji je narednik Sean Crane uočio Iračanina kako puzi po krovu, a zatim ga je vidio kako se skliznuo na palmu i čekao da uzme pušku.

Više od dva bloka dalje, Crane je pogodio Iračanina u nogu, a drugi hitac koji je uslijedio bacio ga je na tlo. Ukupno je ovaj marinac ranio jednog i ubio jedanaest Iračana.

To je svojevrsni stalni, strpljivi i pedantni svakodnevni rad koji je potreban za pobjedu u snajperskom ratu u Iraku.

Visoka tehnologija u borbi protiv snajpera

U protusnajperskom ratovanju, moderne visoke tehnologije mogu pružiti značajnu pomoć, iako je prerano ocjenjivati ​​njihovu ulogu u Iraku.

Protusnajpersko djelovanje uključuje dvije uzastopne faze: prvu, pronalaženje snajperista, i drugu, njegovo suzbijanje. U svakoj fazi danas se koristi najsuvremenija tehnička oprema­novac.

U prvoj fazi, fazi potrage za snajperistom, koriste se senzorske tehnologije uz pomoć kojih se položaj snajperista fiksira ili akustički od zvuka hica, ili optički reflektirajući svjetlost od njegovih uređaja. Akustična tehnologija uključuje više osjetljivih mikrofona spojenih na računalo­rum, koji određuje položaj snajperista pomoću više inverznih azimuta. Jednom­Postavljeni na raznim mjestima u zgradi ili na rasvjetnim stupovima, ovi senzori su veličine kutije cigarete, hvataju zvuk pucnja, a zatim prenose signal računalu koje trenutno uspoređuje smjer sa zvukom i određuje njegov izvor. Ovaj princip je analogan­u metodi "klik-udarac" određuje se interval između "klika" metka i "pogotka" metka. Kada je spojeno na GPS sustav, računalo za obradu­gubi podatke s nekoliko senzora i određuje vjerojatnu lokaciju snajperista.

Izvorno dizajniran za lociranje sovjetskih podmornica­dok u sjevernom Atlantiku zbog buke njihovih propelera, ova tehnologija je stvarno impresivna, no skeptičan sam oko toga kako bi postojeća konfiguracija takvog sustava funkcionirala u stvarnoj borbi. Na primjer, može li uočiti jedan snajperski hitac u epicentru teških borbi u Falluji?? Hoće li to natjerati snajperiste da koriste taktiku "pali i bježi" kada odu prije nego što mu sustav da lokaciju?­život? Rani primjeri takvog zvučnika, koje je razvio Honeywell, testirani su tijekom Olimpijskih igara u Atlanti 1996. - i tvrdilo se da "radi". Da su stvarno učinkoviti, aktivno bi se koristili u Iraku, što se nije dogodilo. Pretpostavljam da su unatoč ranim najavama takvi sustavi još uvijek u razvoju i testiranju.

Još jedna senzorska tehnologija koja se već koristi je BOSS (Battlefield Optical Surveillance System), najmodernija laserska tehnologija za koju sam prvi put čuo prije otprilike 20 godina, kada je­tana sličan sustav. Kao radar­Za radio stanice koje emitiraju radio valove koji se reflektiraju od objekta, sustav BOSS emitira lasersku zraku koja se odbija od površine leće teleskopskog nišana kada­svinje za promatranje, naočale za noćno gledanje, nišani za protutenkovsko oružje, itd.d. Datumi­BOSS sustav hvata ovaj odraz, a zatim računalo locira snajperistu. Osim jednostavne definicije mene­poziciju, sustav BOSS može automatski­dati oznaku cilja slanjem vidljive laserske zrake "osobi koja se predstavlja­prijeteći". Iako je službeni opis­Ime BOSS to točno kaže­žito je "sigurno za oči", zapravo i Amerika­Kan i sovjetski sustavi, razvijeni 90-ih, bili su namijenjeni ne samo središnjem­smjera, ali i za „odlučnost i neutralnost­snajperske optičke naprave", što znači njegove oči.

Trebam li sa sobom nositi nož? Metode uporabe noža

Kompaktnije verzije takvog neutralnog­uređaji - vojni "Stingray" i LCMS (Laser Countermeasure System) - bili su 1995. godine toliko blizu industrijskoj proizvodnji da su se spominjali u Americi­kan terenski propisi. Ova tehnologija je naprednija od većine ljudi­zamislite, uređaji "Stingray" su bili brkovi­instaliran na neki BMP "Bradley", koji­raž, kao što je naznačeno u priručnicima, „može pretraživati ​​u određenom sektoru, a zatim [automatski­taktički] uništiti i potisnuti sve otkrivene optičke uređaje i uređaje noću­vizija".

Nakon pomne procjene, američka vlada je odbila­losa od upotrebe oružja u Iraku koje onesposobljava neprijateljske vojnike tako što ih zasljepljuje (mišljenje koje dijelim.) Dakle, ce­trenutni BOSS sustav osigurava opterećenje od­sposobnost otkrivanja ciljeva i označavanja ciljeva, ali ne i slijepih ciljeva - a to samo po sebi može biti vrlo korisno. Budući da se sustav sada instalira na av­HMMWV strojevi, glomazni su i ne dopuštaju da se mnogo postigne u mnogim iračkim gradovima, ali njegova prijenosna verzija, kada se instalira na krovove i, eventualno, na tornjeve za promatranje­koristan. Ravnatelj Agencije za napredne istraživačke projekte Ministarstva obrazovanja­ron, dr. Anthony Tether, navodeći da će se laserski protusnajperski sustavi koristiti u Iraku, realno je procijenio njihovu učinkovitost: “Oni neće biti 100 pro­cent rješenje, - rekao je, - međutim, ako ste u situaciji u kojoj nema rješenja, čak i 25% rješenja, to je već odlično.".

Doista, prije nego što se uzbudite, zapamtite da ova tehnologija omogućuje određivanje refleksije optičkih instrumenata, ali ne i samog snajperista. U urbanom okruženju, možda ćete otkriti da sve što sustav BOSS može otkriti su iračka djeca, igre­ljudi s kaleidoskopom, djevojka koja se šminka ogledalom ili snajperist koji cilja na vas svojim SVD-om.

Tehnologija otkrivanja pucnjave sljedeće generacije­pružaju znatno poboljšane mogućnosti s infracrvenim senzorima koji precizno­pratiti putanju metka, a poseban laser iz­snopovi koji otkrivaju promjene atmosferskog tlaka­lijenost koja proizlazi iz polja­te metke. I vojska i marinci imaju proto­vrste koje kombiniraju ovu tehnologiju zajedno s aku­statički senzori i sustavi­GPS tema. U istraživača­čak i instaliran laboratorij Ministarstva vojske­spusti ovaj sustav malo­radio kontrolirani roboti­i vjerujem da su sustavi montirani na helikopteru odmah iza ugla.

Nešto što je već postavljeno i korišteno u Iraku 2005. je vrlo izvodljiv daljinski upravljani sustav pucanja, zajedno s puškama s optičkim­netaknute, uključujući puške DMR, Stoner SR-25 i Barrett .50 kalibar. Proizveden od strane Precision Remotes, sustav TRAP 250 integrira stabiliziranu nosiljku i video feed za­omogućuje operateru, koristeći uobičajeno prijenosno računalo, da precizno kontrolira pušku i cilja­Xia s nevjerojatnom preciznošću.

Kolijevka sustava TRAP 250 kompatibilna je s mlinom­besplatni kuglični ležajevi za pričvršćivanje lopova­zheniya i strojne tronošce za strojnice, koje­omogućuje ugradnju na zemlju ili na vozila. Njezina osjetljiva, precizna­cionsko podešavanje s intervalom od 0,1 MOA in­omogućuje operateru da ispali vrlo precizan hitac. Tijekom demonstracije strijelac je sa 100 metara neprestano udarao u limenku kole.

TRAP 250 sustav koji koriste timovi za razminiranje (EOD) za uklanjanje iračkih mina. Marine Corps ima najnoviju verziju sustava instaliranu na krovu oklopnog automobila Cougar, a američka vojska kombinirala je ovaj sustav s daljinski upravljanim robotom u sklopu programa SWORDS (Special Weapons Observation Reconnaissance Detection System). Brojne jedinice s robotima SWORDS raspoređene su u Iraku.

Vjerujem da će doći dan kada će sve ove senzorne i tražilice biti zajedno­mi s vatrenim oružjem, ali vjerujem da će ono nadopuniti, a ne zamijeniti osobu u protusnajperskoj borbi. Zato što morate zapamtiti da je neprijateljski snajperist živ čovjek koji razmišlja­vješta osoba koja se prilagođava promjenjivim uvjetima i novim tehnologijama. Na kraju­tsov, trebat će još jedna živa i misleća osoba da ga nadmudri i uništi - protusnajperist.

Izvor: D. Gips, "Savršeni snajperist"