Dosada i očaj grada n.

Stanica je takvo mjesto gdje će se nešto sigurno dogoditi. Znao sam da će se nešto dogoditi. To sam čekao svakom stanicom svog tijela.

Poglavlje 1 "Želiš puno, Yulechka"

-ne želim ništa.
-ti si cool.
-Više me briga za ništa. Znam kako će biti. Sada samo želim pušiti.
-Nauči me da ne želim ništa.
-Loše je ne željeti ništa. Bolje je htjeti, naravno.
-Željeti je samo mala samozavaravanje.
-Ako želiš jednu stvar jako, jako, ali znaš da se to ionako nikada neće dogoditi, onda ne želiš više ništa. Stoga se za sve ostalo ne da.
-Dakle, još uvijek želiš jednu stvar?
-Da.
-Što?
-Topli čaj s medom.
-ozbiljan sam.
-Koga briga što ja želim? Niste tvorac želja.
-Odakle ti to, i što ako ja znam izvršiti... Pa što ćeš dijeliti ili ne?.. a ja ću ići spavati.
-Bolje idi spavati.
-Zašto si tako nestašan?
-Što je ..
-Zašto mi onda ne želiš ispričati svoj san?
-Jer sam tužan.
-I tužan sam. Podijelimo zajedno.
-Nemoj.
-Ali zašto?.. i idemo spavati zajedno.
-Oduzimaš mi moj san.
-JA SAM? Kako? Ne kradem tuđe snove.
-To ne ovisi o vama.
-Kako onda da je uzmem?
-Postoje takve stvari u čovjeku koje bi trebale ostati u njemu, jer ako ih izgovoriš, one će nestati, a to je možda ono što je čovjeku ostalo... On nema ništa drugo. razumjeti? Ima svakakvih predmeta koji ga okružuju, i drugog smeća, ali u duši nema ništa drugo i ovo ŠTO ga nekako spašava. Jer vjeruje u to. U svoj san. razumjeti?
-razumjeti. Ali kako da ga podignem?
-Ne vama konkretno, nego općenito bilo kojoj osobi koja će biti na vašem mjestu. To je samo.
-jesam li kakav?
-Ne…

sada živim. Općenito, ne mogu reći da nisam prije živio. Ali znate, prošlost je tako zeznuta stvar. Što ako se svaki dan iznova rodim u snu i moja prošlost je samo informacija koju mi ​​je netko stavio u mozak. Kako da znam svoje pravo ime i s kim sam upravo razgovarao... I to je sve. Dakle, živio si dan i daj ga drugome, ali da ovaj drugi ne nauči iznova hodati, govoriti, čitati, pisati, samo odmah sve uložimo. Ovdje možemo reći da je osoba koja živi s 20 godina puno sretnija od one koja je živjela s 20 dana, vjerojatno prvi na Onome svijetu ima bolju vezu... Evo kako se to događa. Jedan dan imaš sreće, a drugi ne. Ovo ti misliš. Ali sve je puno jednostavnije: jedna osoba je drugi dan bila bolja od druge. Bio je uporniji, uporniji, šarmantniji i uspješniji.

Obojite grad u crveno

Ja, odnosno ne ja, najvjerojatnije ću živjeti sutra, i prekosutra, pa i za dva dana. Što ako ne? Uostalom, događa se da čovjek živi za sebe, živi. Ide na posao, psuje sa ženom, puši na igralištu, jede, pije, jeba se... I opet. On je otišao. Dakle, u njemu je bila loša osoba, samoubojica, opet za svoje, a sad se isplati svima... E sad, da znaš ovo i još mnogo toga, što ja mislim. A sada…

-Znaš li kako sada živim?
-Kako?
-Slušam dobru pjesmu – dobro se osjećam. Gladan je loš. Ništa posebno. Poput životinje.
-idem spavati.

Poglavlje 2 "Bez dopinga"

Fotografija: joshuahoffmanphoto flickr.com / joshuacraig

Drugi dan. Bog. Koliko još?? Ne znam što mi se sada događa. Spavam par sati dnevno. Držim se samo kave. Jebena kava ... van. Toliko me spasio nakon ova dva sata sna, koja očito nisu dovoljna za normalno funkcioniranje u ovom ludom svijetu, punom stvari koje čovjeku uopće nisu trebale. Da. Učinio je sebe robom. Vjerojatno, osoba ima takvu bit: biti rob. Uvijek traži nekoga tko će njime vladati. Puno je lakše vjerovati, dati svoju volju nekome na korištenje, nego je sam koristiti. To je poput automobila bogatog poslovnog čovjeka. Zašto bi se on sam snalazio, brinuo o nekim nesavjesnim vozačima na cestama, čekao zeleno svjetlo na semaforu, ako samo možeš unajmiti vozača, vjernog fijakera za tvoje smrtno tijelo. Tako je i s voljom. Vrlo ga je teško sami zbrinuti. To se odnosi na sve: posao, obitelj, vaš hobi, konačno. Rijetki su za to sposobni. Oni vode predstavu. Pozivaju najbolje dame na ples i one ih, naravno, ne odbijaju, te im dame daju svoju volju za noć, a s njom i čast djevicama tzv. Ponekad se dogodi da za cijeli život. Ali što je SAV život? Možda mislite da ne postoji SAV život. Ona je kao pjesma. Ima pjesma i to je to, ali pola pjesme ili četvrtina ili trećina je već ... Ovo je već ... Ili kao seks, što je četvrtina seksa? Time se mogu zadovoljiti samo oni koji vjeruju u izborna obećanja predsjedničkih kandidata. Život se, kao i seks, ne može podijeliti na dijelove.

Zašto je čovjeku dan život??

Dosljednost je dosadna. Svi žele nešto novo. Upravo zbog toga dolazi do preljuba, zbog toga svi idu u klubove, u nadi da će pronaći novu ležernu vezu. Da. A svi također žele seks. Svatko želi život. Svima. Slažem se da postoji gomila bezbožnika koji sebe nazivaju aseksualnima. Za njih se sve vrti oko psihe. Može im se savjetovati da piju hormone. Nije uzalud ujak Freud uložio svoj život da dokaže da je sve povezano sa seksom.

Kako ponekad želiš život. Postoji takva navala. želim život!!! Ali ona nije tamo. Što je? Zauzvrat nude mnogo stvari: aparat za kavu, auto, novac. Ovo je umjesto života. Često osoba kupuje zamjenu. Što je pravi život? Život je jednostavan. Sve je isto: isti aparat za kavu, isti auto, isti novac, ali povrh toga se dodaje vatra. Vatra je život, vatra je smrt. Imaš vatru? Živiš. Ne? Dakle, postojiš. Da. Ovo je ono o čemu sada razmišljam..

nemam ništa. Ništa što, po mišljenju društva, čovjeka čini sretnim, ali ja imam život. Ali ja sam mješanac. Ne volim ovu riječ, ali morao sam je upotrijebiti, kako me najtočnije opisuje. Moja prednost je što se ne bojim to reći. Najveća je radost ne bojati se reći ništa o sebi. To vas donekle čini slobodnim. O ova sloboda! Uvijek je jurim. Toliko se trudim ne ovisiti ni o kome. Ali upravo me taj poriv čini ovisnim o sebi. Da, i na kraju krajeva, vjerujem da čovjek ima dušu. Ona igra po božanskim pravilima. To znači da nakon smrti neću biti potpuno slobodan. Možda je sloboda još jedno đavolje iskušenje?

Što se mijenja s godinama?

Treće poglavlje „Tko si ti bez nje?"

Fotografija: joshuahoffmanphoto flickr.com / joshuacraig

Vi ga nemate. Svaki put pokušavate svoje slobodno vrijeme ispuniti nečim drugim, nečim beznačajnim u usporedbi s njom. Tražiš hobi, ideš na neke tečajeve. Nešto poput mladog kuhara, glumca ili prisebnog Engleza. Veliki izbor. Da, u našem svijetu ima puno toga za proći. Ali što tamo nađete? Na prvu vas raduju nova lica, nova poznanstva, sigurno ćete izabrati neku djevojku koja vam se sviđa. To činite kako biste opravdali svoju stalnu prisutnost ovdje. Ali ovo je sve, kao što ćete i sami uskoro shvatiti, samozavaravanje. Što je sljedeće? Tada počnete komunicirati s njom, šaliti se, smijati se s njom, davati komplimente u prolazu... I nakon nekoliko susreta na ovim tečajevima, ili u klubu ili bog zna gdje, počinjete shvaćati da sve ovo: okolni predmeti, ljudi, misli, ponašanja, sve ti je strano, tebi je izmišljeno i idealizirano. Sve ste sami okrenuli, obmana se otkriva. Postane dosadno i odeš. Ići negdje. Gdje ideš? Vraćaš se, vraćaš se u ovaj čudan svijet, samo je sada pod drugom maskom.

Postoje sofisticiraniji oblici ispunjavanja usamljenosti. Pojavljuju se različiti fetiši. Sada njima daješ svoju nepotrošenu ljubav. Počinje skupljati svakakva sranja, počevši od markica, iako to sada nije toliko relevantno, s tablicama, kutijama cigareta i završavajući s automobilima ili kućama u različitim dijelovima svijeta. Ali ovo je za bogate. Siromašniji ljudi pune svoje kuće raznim životinjama i pticama. Svi oni ljubitelji mačića, papiga i hrčaka. Sve će ih izbaciti kad im osjećaji nađu dobar izlaz. Usput, izlaz možda neće biti baš dobar. Osjećaji mogu jednostavno počiniti samoubojstvo, shvativši da nisu potrebni i besmislenost postojanja. Ne, ne, tijelo će ostati. Ali kome treba tijelo bez osjećaja, jer će ono postati samo predmet. Možete ga kupiti, možete ga prodati... S ovim morate biti posebno oprezni.

Kako saznati svoju svrhu u životu i svoje želje u 5 minuta

Ali sve se mijenja kad nju upoznaš... Apsolutno se sve mijenja.

Znam što mi sada treba. Mogu biti iskrena prema sebi. trebam ljubav. Trebam pravu ljubav. Kažu da je glavno zdravlje. Ako ste neki bogati naftni tajkun i imate sve, ali nemate zdravlje, onda život ipak nije radost. Ja mislim drugačije, meni je glavna stvar ljubav. Čak i ako nema zdravlja, ona će te ipak spasiti. Ljubav je Bog. Ne možete vjerovati u ljubav i ne vjerovati u Boga. Ne želim ovdje govoriti o vjeri ili nečem sličnom. Ovdje svatko bira za sebe..

Često sam sreo ljude koji kažu da ne vjeruju u ljubav. Oni lažu. Oni to mogu vrlo oštro poricati, i dati tisuće dobrih razloga, ali činjenica je da svi žele voljeti i biti voljeni. Ali o tome je već toliko napisano da o tome sada ne biste trebali razmišljati..

Poglavlje 4 "To si ti?"

o moj Bože. Glava mi puca. Ne sjećam se da sam koristio škripac. Ja sam ih valjda nekome posudio i sad mi ih vraća. Kako krivo u vremenu..

Stajao sam i čekao vlak. Ne, nisam namjeravao negdje ići. Samo sam stajao i čekao vlak..

Kakva želja u svađi: 150 zadataka za gubitnika na okladi

Moj petak navečer se pokazao kao uvijek. Odnosno, nije ga bilo. Odnosno, bilo je, ali kao kalendar, znate, takav kalendar petak navečer. Ima ljudi koji imaju ove kalendare. Nisam ga imao, pa sam stajao i čekao vlak. Čekao sam svoj petak navečer.

Stanica je takvo mjesto gdje će se nešto sigurno dogoditi.Svaki dan, svaki sat u njemu se susreću potpuno drugačiji ljudi, njihovi potpuno drugačiji karakteri, sudbine, razmišljanja, pogledi. Znao sam da će se nešto dogoditi. To sam čekao svakom stanicom svog tijela i vjerojatno je par stanica čak i puklo od nestrpljenja. Sutra ću za njima žaliti. Ne sada. Sada čekam avanture, događaje, zgode. Znaš, čekao sam..

Ne želim biti svoj. Želim biti netko drugi. Kad nagnem glavu preko umivaonika da isperem lice, nadam se da ću sada podići glavu, a iz ogledala će me gledati sasvim druga osoba. Nisam ja. Kako bi to bilo lijepo! Zašto je osoba osuđena da cijeli život bude u jednom tijelu, da cijeli život brine o istim ranama ili da ima komplekse zbog malog rasta, ružnog lica ili krivih nogu?. Ili sve zajedno. još uvijek imam sreće. Na razini drugih izgledam dobro, ali nikad se u životu nisam zadovoljio ovim "na nivou". S vremenom je moj mladenački maksimalizam prerastao u nekakvu maniju da sve radim bolje od svih. S jedne strane, ovo je, naravno, dobro, ali razumijem da je to nemoguće. Od ovoga patim. Neprestano patim. Želim biti drugačiji..

Svatko će dobiti ono što zaslužuje