Talibani su na udi
Jedan militant s jednom RPG granatom uništio je prošlog tjedna 38 elitnih mornaričkih SEAL-a i afganistanskih komandosa koji su doletjeli helikopterom Chinook.
Talibani koji su se brzo prilagođavali prisilili su Amerikance da koriste sve više helikoptera blokirajući afganistanske ceste improviziranim eksplozivnim napravama. Sada se mogu prebaciti u zasjede kako bi obarali helikoptere koji dolaze spasiti njihove.
Neumoljivi afganistanski teren i masovno talibansko bombardiranje cesta improviziranim eksplozivnim napravama tjeraju specijalne snage američke vojske da sve više koriste helikoptere u napadima na neprijateljska uporišta. A talibani se prilagođavaju novoj stvarnosti i pokušavaju iskoristiti ovu Ahilovu petu američke vojske.
Vojni vrh odavno je svjestan rizika povezanih s korištenjem helikoptera, no posljedice takve uporabe postale su vrlo jasne kada je jedan militant s jednom RPG granatom uništio 38 elitnih "Navy SEAL-ova" i afganistanskih specijalaca koji su doletjeli u teritorij prošlog tjedna neprijatelj u spašavanje vojnih rendžera, koji su bili pod jakom vatrom tijekom napada na talibanski skup u selu Joye Zarin.
Ova epizoda jasno je pokazala sve veću ovisnost vojnika o helikopterima, kao i činjenicu da će se povlačenjem američkih kopnenih snaga iz Afganistana povećavati opterećenje specijalnih snaga. Bivši ministar obrane Robert Gates, tijekom svog oproštajnog posjeta Afganistanu u lipnju, rekao je američkoj vojsci u prednjoj bazi: "S vremenom će naše misije sve manje biti usmjerene na suzbijanje militanata, a više na protuterorizam.". A to je zadatak specijalaca. Stoga će se spetsnaz suočiti s sve većim rizicima i gubicima.
Jednostavne životne lekcije koje će vas usrećiti
Putovanje malobrojnim afganistanskim cestama odavno je opasan posao. Prema Pentagonu, od 1619 američkih vojnika koji su poginuli u Afganistanu tijekom 10 godina rata, najviše - 691 osoba, ili 42% - umrlo je od nagaznih mina i mina postavljenih na cestama. No, 2007. godine militanti su pojačali svoje aktivnosti u postavljanju improviziranih eksplozivnih naprava; i od tada su ubili polovicu, pa čak i više, američkih vojnika.
Drugi način prijenosa trupa je helikopter. Ali to je prepuno vlastitih troškova i gubitaka, iako su 10 puta manji nego od eksplozivnih naprava (166 smrtnih slučajeva, računajući incident prošli tjedan).
Afganistan je sa svojim planinskim terenom, prašnim olujama i nepredvidivim udarima vjetra vrlo težak teritorij za helikoptere koji ne oprašta greške. NATO ne daje statistiku o tome, ali prema neslužbenim procjenama, u Afganistanu se od 2001. srušio 101 helikopter. Otprilike polovica njih (56) su helikopteri Chinook, UH-60 Black Hawk i AH-64 Apache. To su pravi radni konji američke vojske.
Ove statistike pokazuju koliko je američka vojska pokretna tijekom operacija, te koliko njihova manevarska sposobnost ovisi o helikopterima. Gotovo svi od 101 helikoptera pali su ne zbog neprijateljskih akcija, već zbog kvarova ili grešaka pilota. Ali ako se računa katastrofa prošlog tjedna, onda je neprijateljskom vatrom oboreno oko 18 helikoptera. Riječ je o 14 strojeva Chinook i četiri Black Hawka. Točan broj nije poznat: talibani preuveličavaju svoje uspjehe, a NATO ne želi priznati neuspjehe. Stoga ne postoji točan zaključak o nekim od slupanih ili oborenih automobila.
Nepravda i odmazda
Padovi helikoptera mogu imati strašne posljedice. Čak i pored prošlotjedne katastrofe, šest od sedam najsmrtonosnijih incidenata u desetogodišnjem ratu uključivalo je smrtne slučajeve helikoptera - iako se samo jedan može sa sigurnošću reći da je oboren. U lipnju 2005. dogodila se tragedija koja je postala predznakom sadašnje, kada je iz RPG-a oboren helikopter Chinook koji je doletio u pomoć tuljanima u pokrajini Kunar. Tada je umrlo 16 ljudi.
Savjeti su na teži način naučili koliko su helikopteri ranjivi. Tijekom invazije na Afganistan 1980-ih, sovjetske specijalne snage izvele su helikopterske napade jednako agresivno kao što to čini američka vojska danas. Mudžahedini su nanijeli tako velike gubitke Sovjetima na jugu i istoku Afganistana uz pomoć prijenosnih protuzračnih raketnih sustava Stinger koje je isporučila CIA da je to postao važan čimbenik u odluci o povlačenju trupa.
Američki vojni čelnici suočavaju se sa sličnim izazovima. Tijekom NATO-ove kampanje 1999. za odbijanje srpske ofenzive na Kosovu kako bi se slomila njegova borba za neovisnost, general Wesley Clark zahtijevao je da grupa helikoptera Apache napadne Srbe. Washington ga tada nije mogao odbiti. No tada je kopnenim snagama trebalo nekoliko tjedana da pripreme zračnu luku u Albaniji s koje bi ovi helikopteri mogli djelovati, što je čak izazvalo podsmijeh. Tada je načelnik stožera kopnenih snaga, general Dennis Reimer (Dennis Reimer) povjerljivo priznao: vojska je namjerno oklijevala, smatrajući da je previše rizično slati helikoptere na neprijateljski okupirani teritorij bez suzbijanja svih protuzračnih projektila u ispred ove snažne topničke vatre. Helikopteri nikad nisu letjeli.
Životna misija. Definirali ste svoju životnu svrhu?
Sada u Afganistanu, američka vojska se neprestano boji da bi talibani mogli dobiti slične projektile. Militanti su to pokušali učiniti, ali zasad neuspješno. Ali helikopteri Chinook, koji lete na visini krstarenja od kilometar i pol, imaju tri mitraljeza: dva sa strane i jedan iza, iz kojih puca mitraljezac, a noge mu vise s otvorene stražnje rampe.
Kao što je posljednja tragedija pokazala, Chinook uzlijetanje ili slijetanje još uvijek se može lako oboriti na maloj visini, čak i uz pomoć tako elementarne jednostavne stvari kao što je bacač granata pod cijevi. Ni tri mitraljezaca s noćnim nišanima neće moći jamčiti zaštitu vozila od noćne vatre. U helikopteru gdje su letjele mačke bila su tri mitraljeza. Ali jedan jedini revolveraš ipak je uspio pucati na njih.
Zasigurno, posljednjem napadu neće se pridavati velika važnost, nazivajući ga nesrećom. Ali neugodna je istina da američke snage na jugoistoku Afganistana daju Talibanima obilje prilika da ovu nasumičnost pretvore u obrazac.
Noćni napadi u sklopu mješovitih skupina američkih i afganistanskih specijalnih snaga sada su glavna tehnika u taktičkom arsenalu borbe protiv militanata u Afganistanu. Jedan američki vojni brifing izvijestio je da su u 90 dana od sredine veljače do sredine svibnja specijalne snage izvele 1.478 racija, zarobljavajući i ubijajući 499 "vođa militanata", zarobljavajući 2.395 talibana i ubivši 549.
Kako učiniti svijet boljim mjestom?
U međuvremenu, većina od 33.000 pojačanja poslanih u Afganistan u prosincu 2009. prema uputama predsjednika Obame raspršena je po jugoistočnim provincijama zemlje, stvarajući, kako zapovjednici kažu, "ešaloniranu obranu". Jugoistok je najkraći put do Kabula, kao i glavni put za infiltraciju militanata koalicije Haqqani, koji se smatraju najspremnijim i najodlučnijim od svih pobunjeničkih skupina koje su se udružile s talibanima.
Slojevita obrana je mreža prednjih baza, od kojih svaka stvara lanac ispostava u obliku ispostava. Ispred baze su veliki i dobro utvrđeni logori. Ali ispostave, ili predstraže, male su i izolirane utvrde s malo osoblja. Ovi stupovi moraju se svakodnevno opskrbljivati helikopterima. A u slučaju iznenadnog i snažnog napada na njih (takvi se napadi gotovo uvijek događaju noću), te se predstraže moraju spašavati uz pomoć pojačanja koja žurno pristižu helikopterom.
Upravo su te značajke uzrokovale katastrofu koja se dogodila prošli tjedan. Stražarsko mjesto u dolini Tanguy bilo je toliko bespomoćno da su ga američke trupe napustile u travnju. Afganistanska vojska ih je trebala zamijeniti, ali nisu, a u ešaloniranoj obrani stvorio se jaz.
Život odgođen za sutra. Kako prestati čekati i početi živjeti?
Ipak, američki specijalci nastavili su svoje tajne operacije u dolini. Kasno u petak navečer, rendžerski odred stigao je na svoje početne položaje kako bi izvršio noćni napad i počistio kuću za koju se vjeruje da je vojska jedan od glavnih proizvođača bombi za talibane. Ali rendžeri su neočekivano naišli na moćnog stražara oko perimetra. Nakon što ih je vatra prikovala za tlo, pozvali su pojačanje preko radija. Kako kažu mještani, u pomoć su doletjela dva helikoptera Chinook. Jedan je oboren prilikom slijetanja. Drugi je ukrcao rendžere i odletio. U sukobu je navodno ubijeno osam militanata. Ali kada je helikopter pao, poginulo je 38 američkih i afganistanskih specijalaca.
Kako borci uče iz borbe u Joya Zarin, reorganizirat će svoju taktiku u skladu s tim. Pobunjenici će izvesti masivan napad na bilo koju od ispostava, čekajući da vojska pozove pojačanje. Oni mogu rasporediti RPG pucače koji će čekati u zasjedi da se pojave helikopteri. U osnovi, talibani mogu pretvoriti bilo koju od ispostava u mamac za hvatanje automobila.
Visoki vojni čelnici NATO-a u Kabulu priznaju da bi talibani i njihovi saveznici mogli koristiti takvu taktiku. Ali kažu da su pobunjenici previše rascjepkani da bi uložili takav zajednički napor.
Sloboda i sreća čovjeka
Međutim, dok se general David Petraeus prošlog mjeseca pripremao odstupiti s mjesta zapovjednika NATO snaga u Afganistanu, primijetio je: “Postoji mnogo toga što ne znamo o talibanima. Ali jedno sigurno znamo: ovaj neprijatelj je lako prilagodljiv i ima veliku zalihu snage. A mi ga podcjenjujemo na našu nesreću".
