Na tragu drugih svjetova

Čim je čovječanstvo shvatilo da će, iz prirodnih razloga, Zemlja jednog dana prestati služiti kao njegovo sklonište, počelo je tražiti ekstrasolarne planete.

Poput pustinjaka zarobljenog daleko od buke aurore i elektromagnetskih valova, NASA-in satelit Kepler i dalje se nada da će pronaći planet pogodan za život. Od ožujka 2009. ova letjelica promatra zvijezde koje su slične Suncu i nalaze se na razumljivoj udaljenosti od nas. Unatoč poboljšanim lećama, Kepler može pokriti samo 0,28% noćnog neba. Od prošlog tjedna, prema njegovim podacima, broj potvrđenih planeta koji bi mogli biti prikladni za razvoj života premašio je tisuću.

NASA, koja je započela istraživanje izvanzemaljskog života 1971. godine, povećala je predujam poduzevši još jedan veliki korak dodavanjem tranzitnog satelita od 200 milijuna dolara za istraživanje egzoplaneta izvan Sunčevog sustava. Očekuje se da će područje nad kojim će ovaj uređaj moći promatrati biti 400 puta veće od mogućnosti Keplera.

Čim je čovječanstvo shvatilo da će zbog nemara ili određenih prirodnih razloga, Zemlja jednog dana prestati služiti kao njegovo sklonište, počelo je tražiti ekstrasolarne planete. Ali čak i ako pronađemo prikladne planete, možemo li otići do njih? To što nam tehnologija koju danas raspolažemo ne dopušta ni da dođemo do najbliže zvijezde udara nas kao kundak po glavi. Međutim, određeno povjerenje u nas nadahnjuje činjenica da je mnogo od onoga što je nekada bilo nemoguće sada postalo dio poretka stvari. Stoga je malo vjerojatno da će nas takva prepreka s kojom se sada suočavamo kao što je primitivnost naših tehnologija natjerati da skrenemo s odabranog puta.

Kako znati što donosi budućnost? Kako promijeniti budućnost na bolje?

Naš neusporediv planet

Kao rezultat dugoročnih promatranja, 18 znanstvenika sa Sveučilišta Colorado u Boulderu ustanovilo je da postoji "štit" oko Zemlje koji štiti naš planet od "elektrona ubojica" sa Sunca. Članak objavljen u studenom 2014. u jednom od najprestižnijih svjetskih časopisa, Nature, nije postao tolika senzacija kao slijetanje na asteroid koje se dogodilo u isto vrijeme, i nije proizveo željeni učinak.

Daniel Baker i njegovi kolege otkrili su da čestice koje se oslobađaju eksplozijama na Suncu (naš divovski nuklearni reaktor) i putuju brže od 160 tisuća kilometara u sekundi zaustavlja nevidljiva barijera između Van Allenovih pojaseva, te stoga ne dopiru do atmosfera. Nemoguće je sa sigurnošću reći, ali pretpostavlja se da u plazmasferi, koja poput pojasa za spašavanje okružuje naš planet, te čestice raspršuju niskofrekventne elektromagnetske valove.

Van Allenovi pojasevi zračenja proizvod su Zemljinog magnetskog polja i samo su jedna od značajki koje ga čine pogodnim za život. Mnogo je još stvari koje svjedoče u prilog jedinstvenosti Zemlje koja se poput derviša u ritualnom plesu rotira na optimalnoj udaljenosti od zvijezde druge generacije zvane Sunce. Voda kao osnova života, ravnoteža kisika i dušika zraka, ugljika i silicija, odgovarajuća masa i orbita su prve stvari koje padaju na pamet. Mjesec igra važnu ulogu u održavanju prirodne ravnoteže Zemlje, budući da je, na neki način, njen noćni moljac, koji se kreće pod utjecajem mističnog misterija gravitacije. Nagib osi mijenja godišnja doba. Također treba uzeti u obzir višeslojnu strukturu atmosfere koja obavija i štiti naš planet, te razne vrste zaštitnika, poput Jupitera, koji poput gromobrana štite Zemlju od za nju opasnih objekata. Magnetno polje, koje u njegovoj jezgri stvara rastopljeno željezo i teški metali kao što je nikal, djeluje kao kompas i u isto vrijeme kišobran, zaklon od sunčevog vjetra. Osim toga, kako se nedavno pokazalo, postoji i zaštita od "elektrona ubojica".

Kako nestati i započeti novi život?

Istraživanja su uglavnom usmjerena na zvijezde Mliječne staze, jer, unatoč nevjerojatnim udaljenostima između zvijezda, one su nam barem u shvatljivoj blizini. Nemoguće je utvrditi točan broj zvijezda u Mliječnoj stazi, no znanstvenici imaju svoje pristupe. Prvo, na temelju spektrograma koji razlikuju vrijednosti boja i faktora kao što su oblik galaksije (eliptični ili spiralni) i približni volumen plina, izrađuju se približni izračuni u odnosu na ukupnu masu galaksije. U skladu s tim izračunima, zaključeno je da u Mliječnoj stazi ima oko 100-110 milijardi zvijezda. Postoji oko 100 milijardi galaksija koje možemo promatrati. Prema Drakeovoj jednadžbi, vjeruje se da u vidljivom svemiru postoji 7 × 1022 zvijezda iza kojih se mogu skrivati ​​nastanjivi planeti. I premda bi, u skladu s Fermijevim paradoksom, da postoje inteligentni oblici života, za to bismo znali dugo vremena, svemirske agencije poput NASA-e, ESA-e vjeruju u mogućnost otkrivanja planeta pogodnih za život. Na temelju Keplerovih opažanja, u studenom 2013. znanstvenici su izračunali da bi samo Mliječna staza mogla imati oko 11 milijardi planeta, usporedivih s veličinom Zemlje i koji kruže oko zvijezde slične Suncu.

Vjeruje se da svemir, koji se može predstaviti kao lopta promjera 93 milijarde svjetlosnih godina, sadrži oko septilion (1024) zvijezda. To je deset puta više od svih zrnaca pijeska na površini Zemlje. O veličini svemira i našoj beznačajnosti u usporedbi s njim možete saznati, na primjer, iz videa koji su pripremili znanstvenici iz Američkog prirodoslovnog muzeja.

Savjet mladom čovjeku

Usamljenost

Autor znanstvene fantastike Arthur C. Clarke) rekao je poznatu frazu: „Postoje samo dvije vjerojatnosti: ili smo sami u svemiru, ili nismo. I jedno i drugo su podjednako zastrašujuće".

Sami smo u svemiru? Ovo su pitanje vjerojatno postavljali svi koji su se jednom u djetinjstvu zagledali u beskonačan broj zvijezda na vedrom noćnom nebu. I mora biti da osoba koja nije u stanju stvoriti pravu, čvrstu vezu čak ni u svom neposrednom okruženju, mora izazvati istinsku tjeskobu. No, ostavimo to na sudu psihologa.

Danas počinjemo zaboravljati da je naš dom, Zemlja, toliko prostran da ima dovoljno mjesta za sve. Mi sami sužavamo svoj planet svojim neobuzdanim željama. Ako zamislimo da sada na Zemlji živi oko 7,25 milijardi ljudi, a svakoga stavimo na jedan četvorni metar, onda cjelokupno stanovništvo svijeta neće moći ispuniti čak ni Chankyry s površinom od 7,5 tisuća četvornih kilometara. Ako malo napravimo mjesta, možemo stati u dolinu Konya. Prema izračunu temeljenom na pretpostavci Carla Hauba da je čovječanstvo nastalo prije oko 50 tisuća godina, a stanovništvo u to vrijeme bilo je dvoje ljudi, od vremena naših praroditelja Adama i Eve svijet je nastanjivalo 115 milijardi ljudi (uključujući sada žive). Ako za njih ne uštedimo na četvornim metrima, popunit ćemo tek nešto više od dvije trećine središnje Anadolije. A onda na dan posljednjeg suda ljudi neće biti tako raspršeni po cijelom svijetu.

Kako se opustiti: 50 načina da se opustite i družite

Mali komad zemlje za nas postaje pitanje života i smrti, dok je naš planet tako velik! Sve dok osobu vode neobuzdane želje i bijes, sve postojeće galaksije neće mu biti dovoljne. Čak i ako je svima njima život moguć.