Napravite priču o željama

Mahnito sam počeo skupljati odjeću koja je bila razbacana po podu. Dobro je da spava... Odlazeći, nisam mogla odoljeti i pogledala sam svog slučajnog ljubavnika.

Zraka sunca probila je kroz otvor na zavjesi i zaustavila se na mom licu: Probudio sam se. Glava me boljela od šampanjca koji sam jučer popio. Koliko puta sam sebi rekao da ne pijem ovo piće toliko..

Zamišljeno, sjeo sam na rub kreveta i počeo tražiti svoju odjeću, kada se odjednom iza mene "nešto" uskomešalo i promrmljalo neke nejasne riječi. U početku sam se uplašio, ali sam se okrenuo da vidim što je. Kakvo sam iznenađenje osjetila kada sam vidjela da i muškarac spava na krevetu, a osim toga bio je potpuno gol!Tek sada sam otkrila da ni ja ne nosim ništa. Ne, nije moglo biti! Ne sa mnom! Kako se možeš toliko napiti da odeš u krevet s prvom osobom koju sretneš?!? Mahnito sam počeo skupljati odjeću koja je bila razbacana po podu. U mislima mi se vrtjelo samo jedno: brzo se obuci i bježi odavde. Dobro je da spava..

Odlazeći, nisam mogao odoljeti i pogledao sam svog slučajnog ljubavnika. Pogodilo me kao munja - lice mu je bilo nekako premlado, ne više od dvadeset godina. Neko vrijeme sam stajala i gledala ga, mučnina mi je došla do grla. Nisam znao što da mislim.Kratka kosa, plava kosa, mladenačke crte. Kako je mlad! Još uvijek nije bilo dovoljno da se optuži za zavođenje maloljetnika!

Zatvorio sam vrata za sobom što je tiše moguće i otišao u hodnik. Iz kuhinje je dopirao miris kave. Evo što mi sada treba: jaka, jaka kava. Otišao sam pomirisati. Za stolom je sjedila moja najbolja prijateljica Marinka.

- Natoči i meni.

Što igrati zajedno kod kuće, na ulici ili preko mreže

Šutke mi je natočila kavu. Otpio sam gutljaj i odmah mi je bilo bolje.

- Otrčat ću kući, toliko stvari još nisu odgođene. Da se dogovorimo: ne znaš moj broj telefona ili adresu, ako netko pita. Dobro?

Marina me zlobno pogledala.

- Što, netko bi trebao pitati?

Počela sam se oblačiti.

- Da, za svaki slučaj... Hvala za jučerašnji praznik. nazvat ću.

- Nestrpljivo ću čekati... Uostalom, moram znati sve detalje.

- O Bože, Marina, smiluj se na mene! Ne izazivaj me! Pozdrav.

Došao sam kući bez incidenata. Na vratima me dočekala mačka.

- Pa, Frosya, nedostajala si mi? Volio bih da sam ostao kod kuće s tobom.

Mačka je čula svoje ime i počela se trljati o moje noge. Sagnuo sam se i uzeo mačku u naručje.

- Pa idemo, ja ću te nahraniti.

Sjela sam na kauč i razmišljala o tome što mi se dogodilo te večeri. Što sam više razmišljao o tome, življe sam se sjećao sitnica: njegovih snažnih ruku, zahtjevnih poljupca, nezasitnog milovanja. Unatoč svojoj mladosti, bio je senzualan i prilično siguran u sebe, bio je dominantan, bio je grub, ali ne previše. Vrtjelo mi se u glavi. sve mi se svidjelo. o moj Bože! Nije bilo nimalo loše, bilo je nevjerojatno, a zašto se zavaravati. Zatvorila sam oči i zagrlila jastuk u naručju.

E, sad je odlijepljeno... što mi je? Jedna me noć učinila tako dojmljivom? Da, sve su to gluposti. Bio je to samo seks za jednu noć - znao sam što radim... Ili nisam znao? I zašto sam toliko popio..

Posao – samo je ona u stanju da me odvrati od raznih misli. Ušao sam u njezinu glavu. I uspjelo je. Načelnik mi je povjerio odgovoran zadatak, što mi je jako polaskalo. Posao je upravo bio u punom jeku u mojim rukama. Radim za veliku tvrtku kao voditelj oglašavanja. Živim sam, nemam djece, pa mi je posao sve. Tko također ima, razumjet će me.

Kako se odlučiti na promjenu u životu? Kako konačno biti sretan?

Marinka me zvala u četvrtak.

- Bok, Sash.

- Hej.

- Kako si?

- Kako? Kao i uvijek – radim.

Uzdahnula je.

- Pa, naravno, prije svega imaš posao, a onda sam ja tvoj voljeni prijatelj. Dođi k meni, inače mi već nedostaješ.

- Marinka, oprosti, tek u subotu ću biti s tobom, obećavam.

- Čekam, draga.

Morat ćete pitati svoju djevojku o ovom slučajnom mladom ljubavniku. Mora razjasniti situaciju, jer je te večeri vrlo malo pila. Trebam li išta znati o njemu? mislio sam. Radio sam cijeli tjedan i nisam ni o čemu razmišljao i, štoviše, ni na koga nisam razmišljao. I sad, kad sam ostala sama sa sobom, preplavile su me razne misli. Opirao sam se, ali snage nisu bile jednake, preplavio me val sjećanja. Da, mlad je, ali tako seksi i nezasitan..

U petak ujutro sve je bilo kao i obično. U početku sam radio u svom uredu do 12 sati, nakon čega sam se spustio u bife i malo zagrizao. Kad sam se vraćala sebi, licem u lice naletjela sam na svog nedavnog ljubavnika. Htio sam propasti kroz betonski pod našeg ureda, ali se čudo nije dogodilo. Nadao sam se da se neće sjećati kako sam izgledao, ali u njegovim očima sam shvatio da me ne samo prepoznao, već se sjećao i te noći do najsitnijih detalja. Da, na njegovom čelu je velikim slovima bilo napisano "ŽELIM TE VIŠE". Kako je znao da radim ovdje??

Stajao je na recepciji i držao buket cvijeća. Samo mi je ovo bilo dovoljno! Bog! Osim toga, ovdje ima puno ljudi s kojima radim. Uostalom, oni će sve krivo shvatiti, iako je cijela ova situacija u početku pogrešna. Nije bilo kamo, pribrala sam se i prišla njemu. Napad je moje oružje.

Kako hodati gore? 200 stvari koje treba učiniti u životu

- Hej.

Nije skrenuo pogled kako sam očekivala.

- Hej.

Moram mu sve objasniti i završiti s ovim. Odmaknuli smo se.

- Što radiš ovdje? Kako si znao gdje radim?

Osmijeh mu nije silazio s lica. A osim toga, drsko me pogledao. To me još više naljutilo.

- Možda da se prvo upoznamo? I onda su se poseksali, ali kako se zove, još ne znam.

Ono što sam čuo oduzelo mi je dah. Njegovoj drskosti nije bilo granica. Skupio sam svu svoju volju u šaku.

- Slušaj me, ne moramo se upoznavati. Nadam se da ćeš to nekako preboljeti, uostalom već odrasli dječak. Nemojte trčati za mnom, a još više dolazite ovamo, na moj posao. Ne treba mi ni tvoj buket. Potrošio si svoj novac..

Dok sam sve to govorio, šutio je, samo su mu oči nekako neobično sjale. I čim sam htjela otići, zgrabio me za ruku i okrenuo se prema njemu.

- Ipak, i ja ti želim nešto reći..

Povukao sam ruku, ali nisam pobjegao.

- Prvo, drago mi je što smo se upoznali, zovem se Nikita. Drugo, ako se i dalje želiš seksati, nazovi me, ostavit ću svoj broj telefona. Treće, ovaj buket nije za vas. Radim kao kurir u cvjećarnici, a narudžba je stigla, kako sam već shvatio, u ured u kojem radite, tako da nitko ne trči za vama. Ipak, bilo je lijepo vidjeti te opet. Do.

češće se smiješiti

On se okrenuo i otišao na recepciju, a ja sam ostala prikovana za mjesto na istom mjestu. Kao da su me polili kadom hladne vode.

U subotu sam, kao što sam i obećao, došao u Marinu. Ispekli smo veliku pitu od jabuka, skuhala mi je ukusan zeleni čaj.

- Tvoj kašalj je nestao?

- Čini se da mi to više ne smeta.

Djevojka me pozorno pogledala.

- Što te brine?

Od nje ne možeš ništa sakriti, definitivno, Stirlitz u suknji. Duboko sam udahnula.

- Ovaj tip s kojim..

Prekinula me je.

- ...imali ste neobavezan seks ..

Iskrenost - ona to ne prihvaća. Nisam znala kako da kažem prijatelju za još jedan “slučajni” susret s njim na poslu. Njegove su me riječi dirnule na brzaka i zbog toga nisam spavao cijelu noć. I ujutro sam također imala noćnu moru, a sada sam se osjećala preplavljeno.

- Znate, došao je u ured..

- Što si ti?! Kako te je pronašao?

Gorko sam se nasmiješila. Bilo me je sram svega se sjetiti.

- I ja sam prvo tako mislio..

Marina je cijelu ovu smiješnu situaciju odslušala bez pitanja i još više šale. Vidio sam da se svim silama trudila suzdržati smijeh. Kad sam završio, pogledali smo se i glasno nasmijali. Kakva apsurdna situacija!

- Znate, ima nešto u njemu... primamljivo, privlači... njegove oči bez dna..

- Dušo, jesi li zaljubljena?

Pomislio sam: što djevojci može imati zajedničko, dobro, dobro, žena od trideset i pet godina, s određenim načinom života i moralnih vrijednosti, s mladićem, koji ima negdje u dvadesetima, koji još nije stvarno naučio ovaj život. Definitivno - ništa... Ništa osim seksa, pa čak i nasumično.

- Znate mene, ja ne jurim glavom u bazen. Barem nije tako. I moj prvi propali brak potpuno me obeshrabrio od ovakve avanture.

Odmor kod kuće: 100 ideja za odmor i opuštanje kod kuće

Marina se nije smirila.

- Dugo vam je trebalo takvo "protresanje". Nije se dogodilo ništa strašno. Osjećali ste se dobro, a ovo je najvažnije. U vodoravnom položaju, mozak nije viši od ostalih organa, pa se smirite, nerazmišljanje je također ponekad korisno. Želio bih provesti takvo "pomlađivanje", postupci su tako ... dtsat! Rado bih ispunio sve recepte nekog mladog liječnika!

Opet smo se nasmijali.

- Znate, Katarina II imala je mnogo mladih ljubavnika. Jedan od njih, Rimsky-Korsakov, bio je 25 godina mlađi od carice! Razmislite o tome, već 25 godina!

- Možda su se voljeli...

- Sumnjam da su tu bili "upleteni" jaki osjećaji. Ali on je bio njezin službeni favorit. Catherine ga je privukla njegova deklarirana "nevinost". Osim toga, bio je vrlo zgodan i imao je izvrstan glas. Zbog njega je Catherine pozvala svjetske glazbenike u Rusiju.

Marina me pogledala.

- Što bi išla radi svoje voljene?

Večer je prošla nezapaženo. To se uvijek dogodi kada se ima o čemu razgovarati. Marinka me svojim šalama smirila, natjerala da na cijelu ovu situaciju pogledam drugim očima. Doista, ništa se strašno nije dogodilo. Jednog dana ću sigurno upoznati svog muškarca kojeg mogu voljeti svim srcem i s kojim ću biti dobra u svakoj situaciji. Dotad ..

Prošao je mjesec - mjesec kontradikcija, razmišljanja i neobjašnjivih želja. Naravno, smirio sam se i gotovo se prestao sjećati ovog slučaja, ali još uvijek imam neki neshvatljiv osjećaj nedovršenosti. Pokušao sam shvatiti sebe: što nije u redu? Nije bilo odgovora ili nisam htio odgovoriti. Čim su mi leptiri zalepršali u donjem dijelu trbuha, čim sam počeo razmišljati o Nikiti.

Ljetne stvari koje treba učiniti: 202 ljetna lista obaveza

Na poslu je sve bilo kao i obično. Na stolu je šalica kave, počela je čokoladica, hrpa dokumenata - ovdje je ženski set samoće. I bez poziva po danu, nikoga ne zanima tvoje raspoloženje, nitko ne pita kako si, a kod kuće te čeka samo mačka. Kakvo dekadentno raspoloženje... je li ovo kriza srednjih godina? Nije li prerano? Nazvala sam Marinku.

- Hej! Kako si? Možda u subotu odemo negdje, razbacimo se?

Draga moja cura, pa mogu i bez nje? Samo ona je spremna odustati od svih svojih osobnih poslova i provesti vikend sa mnom. Duša mi se osjećala bolje. Zaboravio sam na svoje gorke misli i zaronio u posao do kraja dana.

Navečer, nakon što sam sjedio, kao i obično, dodatnih sat vremena u svom uredu, počeo sam se polako spremati za dom. Na ulici na ulazu u zgradu čekalo me iznenađenje u liku Nikite. Stajao je, naslonjen na zid, i gledao ljude koji su prolazili pored njega. Čim sam se pojavila na vratima, odmah je skrenuo pažnju na mene. Par sekundi smo se samo gledali, a onda je on prišao meni.

- Hej. Prolazio sam ovdje, sjetio sam se tebe i htio sam vidjeti.

Stajao je vrlo blizu, a ja sam morala podignuti glavu više da mu vidim lice. Nisam primijetio nikakav osmijeh i zlobu. To me smirilo.

- Hej.

On se nasmiješio meni, a ja njemu. Početak. Psihički sam bila izgubljena u nagađanju što mu treba od mene, ali mi se svidio ovakav razvoj događaja.

Malo smo se pomaknuli od ulaza u zgradu.

- Smeta li vam da sjednemo u kafić i popričamo?

Izbor nije bio težak: ili cijelu večer sjediti sam kod kuće ili je provesti u tako neočekivanom društvu.

Kako iskoristiti trenutak dok u bocama ima baruta

- Zašto ne.

Otišli smo u najbliži kafić. Odmah sam naručio Martini, a Nikita pivo. Sjeli smo jedno nasuprot drugome i imao sam priliku dobro ga pogledati. Ima kratku plavu kosu, široko čelo, sive oči, srednje usne, čini se kao ništa posebno, ali neka karizma, muževnost, šarm se vidi kroz njegove crte lica. Upravo to sve skupa privlači poglede. Jedva sam se mogla otrgnuti, inače mi je čak postalo nekako neugodno toliko dugo razmišljati o njemu. Donio našu narudžbu. On je prvi progovorio.

- Želio bih vam se ispričati za riječi koje sam izgovorio tog puta u uredu. Ne znam što me je snašlo, vjerujte, nisam htio biti grub prema vama, a dapače, nisam mogao ni zamisliti da ću vas tamo sresti.

Sjetivši se te smiješne situacije, pocrvenjela sam. Kakav grijeh prikrivati, sama sam je provocirala, zamišljajući da sam netko tko je neshvatljiv. Nisam želio pričati o njoj.

- Idemo. Reci mi bolje o sebi, čime se baviš? Pa, naravno, osim što radiš kao kurir u cvijetu.

Iz njegove priče sam saznao da Nikita studira na Fakultetu za menadžment, u slobodno vrijeme radi kao kurir ne samo u cvjećarnici, već i u kompjuterskoj trgovini. Ima dvadeset i dvije godine, majstor je sporta u plivanju. Nije ni čudo što ima tako jake ruke. Nakon svega što se te noći dogodilo među nama, nikad ga ne mogu mirno gledati. A sada, da ne bih pokazao svoju zbunjenost, zgrabio sam čašu s Martinijem i brzo otpio par velikih gutljaja.

Mučila su me i pitanja o toj noći: čega se sjeća i što o tome misli. Dugo ga se još nisam usuđivao pitati ih, ali nakon treće čašice alkohola mi se jezik "odvezao" i nisam se više osjećao sputano kao na početku razgovora.

Najbolji neprijatelj dobra. Kako biti sretan?

- Reci mi da se sjećaš te noći, pa, kad smo... kad..

Ipak, nisam mogao do kraja formulirati prijedlog. On mi je pomogao.

- Kad smo vodili ljubav?

Udavio sam se pićem. Koji je vrag ljubav?

- Seks! Nemojte brkati jedno s drugim. Još nije dovoljno zreo..

A onda sam oklijevao, prisjećajući se nekih nimalo scena iz djetinjstva iz te noći.

- Dobro, koja je razlika kako se zove.

Svladala sam se i pogledala ga u oči nepokolebljivim pogledom. Nije se trgnuo i nije spustio, nastavio me gledati mirnim, ujednačenim pogledom. Držao sam se koliko sam mogao, ali u donjem dijelu trbuha ponovno su lepršali leptiri.

- Sjećam se svega. Za razliku od tebe, ja sam pio samo malo. Međutim, unatoč tome, u krevetu ste bili sjajni. Da, ti si prava lavica!

Od ovakvih komplimenata "zasvijetlila sam" crvenim svjetlom. Osjećao sam se i ugodno i neugodno u isto vrijeme.

- Razumijete da je ovo sve od šampanjca. Tada se nisam kontrolirao.

- Shvati. Ali također razumijem da nam se oboje svidjelo. Mogli smo sve i više puta.

- Zašto ne izlaziš s djevojkom tvojih godina?

pomislio je Nikita.

- Dakle, zbuni vas naša razlika u godinama?

Osmijeh koji nije nestajao cijelo vrijeme dok smo sjedili u kafiću nestao je u trenu. Cijeli njegov izgled pokazao mi je da je ogorčen.

- Da, ima... Ovo mi nije prihvatljivo.

Izgovarajući sve te riječi, „razdirali su me“ proturječni osjećaji. S jedne strane, osjećala sam se dobro s njim i tada i sada, čak i unatoč njegovim godinama, ali s druge strane, ta ista starost me proganjala, posramljivala i sramotila.

Kako započeti novi život? 5 koraka prema vašem novom životu

Nikita se nije smirio.

- Jeste li se tada osjećali loše?

Skrenula sam oči.

- Ne.

- Ja sam nekako drugačiji od drugih muškaraca?

- Ti si mlad... također..

Pokrio mi je ruku svojim velikim dlanom.

- Ali ovo nije problem. Mnogi se ovako susreću i nije ih briga za razliku u godinama. Zašto ti je toliko stalo?

Nisam znala što bih mu rekla. Misli su mi bile zbrkane.

- Uvijek su mi se sviđali muškarci stariji od mene. Oni su iskusni, obrazovani, uspostavljeni kao pojedinci.

- Varate se u svojim preferencijama. Iskustvo ne dolazi samo s godinama, već i s greškama, a možete učiti cijeli život. Trebali biste preispitati svoje preferencije. Možda počnite sa mnom?

- Vidite, kad vidim gospođu negdje u godinama i pored nje mladog dečka koji joj pristaje kao sin, ali, naravno, po nekim znakovima je jasno da je on njezin ljubavnik, psihički osuđujem takav par ... Uostalom, on je u pravilu s njom samo zbog njezinog novca i ni o kakvoj ljubavi ne može biti govora ..

Nikita se nije smirio.

- Svi su ljudi različiti i ne treba se brinuti što drugi misle o vama. Život nam nije dan za ovo. Saša, jako si mi se svidjela, privlačiš me..

Uzeo me za ruku, pomilovao ga po dlanu. Njegov me dodir naježio.

- Pa čak i da nismo imali normalno poznanstvo, ali možemo odmah ispočetka?

Naručila sam si još jednu čašu martinija. Neko smo vrijeme sjedili u kafiću: pričali smo sve jedno o drugome, opet se "upoznali". Nikita mi se otvorila sa svime s druge strane. Zna slušati, pronicljiv je i asertivan, suosjećajan je i vrlo romantičan. Uz mene je bio pravi muškarac pored kojeg sam se počela osjećati kao djevojčica.

Što će naši potomci reći o nama u budućnosti?

Tada se Nikita ponudio da me otprati kući. nije mi smetalo.

Što smo se više približavali mojoj kući, to je u meni rasla tjeskoba: nisam znala kako da se oprostim od njega. I jesam li se htio oprostiti?

Zaustavili smo se na mom ulazu.

- Ovdje živim..

Spustio sam oči. Ova me situacija podsjetila na mladost, učenje u osmom razredu, prvi spoj i plahi prvi poljubac... Tada mi se nije svidio sam poljubac, ali sam bio sretan što su najzgodniji dečki u našem razredu počeli izgledati poslije mene.

- Ustani sutra rano i vjerojatno imaš puno stvari za obaviti..

predloži Nikita.

- Sjednimo opet na klupu?

Okrenuo me i pogledao me u oči.

- Tako dobra večer... Ne želim da tako brzo završi..

složio sam se. Osjećao sam se jako dobro, prvi put nakon šest mjeseci. Neko vrijeme smo oboje šutjeli i samo smo se divili zvjezdanom nebu.

- Gle, zvijezda pada, brže zaželi želju.

Promatrali smo je nekoliko sekundi dok nije nestala iznad horizonta.

- Uspio si?

- Da!

Pogledao sam Nikitu.

- I zaželio si želju?

- Sigurno!

- Mislite li da će se to ostvariti?

- Stvarno se tome nadam.

Sjeo je bliže meni i vrlo pažljivo me zagrlio oko struka.

- Što radiš?

- Čekam da mi se ispuni želja..

Bilo mi je neugodno, ali samo na trenutak. Napravio je plan da ga poljubim i radovao se tome s iskrenim nestrpljenjem. Nisam htio razočarati Nikitu, neka vjeruje u čuda, sreću, ljude, jer ja vjerujem u isto. Pomilovala sam ga po obrazu, prešla kažiprstom preko njegovih usana, približila mu se i poljubila ga u usne. Autor: Aleksandra Velika