Dobar život umjesto kapitalizma

Dobar život umjesto kapitalizma

Svijet je uređen tako da čovjek ima gen egoizma koji vodi njegove postupke, a konkurencija je u osnovi borbe za opstanak. Ali problem je što nas konzumerizam ne čini sretnima.

Neki kažu da se razvoj odnosi na nebodere, autoceste, nove linije metroa i brzo rastući BDP. Međutim, razvoj može značiti i nešto drugo: poboljšanu komunikaciju među ljudima, ispoljavanje empatije i međusobnog razumijevanja, oživljavanje lokalnih zajednica, međuljudsku suradnju, usporavanje tempa života i povećanje razine zadovoljstva njime. Razvoj može značiti i da će se spasiti ugrožene biljne i životinjske vrste, povećati šume i livade, ali da se bizoni i jazavci mogu naći u šumskoj šetnji, a više tuljana i pliskavica će plivati ​​u Baltičkom moru. Cilj razvoja ne mora biti potrošnja sve većeg broja roba i usluga, odnosno rast BDP-a.

Netko bi mogao reći da je u kapitalizmu moguće i jedno i drugo, da možemo imati materijalno bogatstvo, a ujedno i kvalitetan život. Ali nije tako. Neki ljudi nađu svoje mjesto u postojećem društveno-ekonomskom sustavu i vode potpuno prosperitetan život. A u isto vrijeme, mnogi drugi ljudi žive u siromaštvu, osjećaju se izgubljeno, usamljeno ili jednostavno nesretno. Moderna verzija globalnog kapitalizma ne nastoji učinkovito riješiti probleme onog dijela društva koji se pod njim osjeća loše. Ona teži nečem drugom: omogućiti onima koji žude za bogatstvom i moći da u svojim rukama koncentriraju što više imovine, čak i ako se to dogodi po cijenu drugih ljudi ili pretjeranog iskorištavanja prirodnih resursa.

Znakovi promjene u životu. Uskoro 20 znakova promjene

Naravno, s vremenom se popravila i financijska situacija značajnog dijela društva, od čega su profitirali ne samo najbogatiji. Ali kako je to utjecalo na zadovoljstvo životom?? Pogledajmo rezultate studije koja je provedena u Sjedinjenim Državama. 40-ih godina prošlog stoljeća, kada trećina stanova nije imala tekuću vodu, kupaonice i WC, polovina nije imala centralno grijanje, a većina djece nije završila osmi razred škole, zadovoljstvo životom bilo je oko 7,5 (na skala od nule do 10). Sada u običnom američkom kućanstvu nema samo tekuće vode i WC-a: površina stanovanja se udvostručila, pojavili su se računala, televizori, perilice posuđa i perilice rublja, mikrovalne pećnice, DVD playeri, a odrasla (i ne samo) kućanstva nabavili mobitele. U međuvremenu je razina zadovoljstva životom pala na 7,1.

No, to ne zbunjuje entuzijaste neograničenog bogaćenja i nereguliranog tržišta. I vi možete biti dio skupine milijunaša ili milijardera, naglašavaju. Najvažnije u životu je imati što više. Jedna kuća nije dovoljna. Ako ste dovoljno kreativni, avanturistički nastrojeni, vrijedni i ne počnete dijeliti prihode s drugima, možete kupiti ogromnu jahtu s košarkaškim igralištem i vlastitim otokom u Tihom oceanu. Možete kupiti i vlastiti TV kanal koji će vam pružiti zabavu nakon dosadnih sastanaka u uredu (tko će gledati programe tuđih kanala). Razmislite: novac i slava. Sve će biti tvoje, samo zaslužuješ. Nemojte se osvrtati na druge, otvorite tvrtku, idite na burzu i umnožite bogatstvo i uskoro će vaše ime biti uvršteno na popis najbogatijih ljudi na planeti. Pa ti to želiš?

Volim piti alkohol: ljubav prema piću, piću i životu

Međutim, postoji jedna kvaka: bogatstvo i moć će pripasti nekolicini. Ostatak će natjecatelji gurnuti na stranu. Morat će gristi laktove i uzdahnuti, uranjajući u frustraciju što nisu mogli postići isto što i drugi. Gubitnici nisu krivi, ne može se reći da se nisu dovoljno trudili, da nisu bili dovoljno nemilosrdni ili dovoljno kreativni: ovako funkcionira ovaj sustav. Mjesto na vrhu piramide je samo za usku skupinu ljudi.

Ovdje treba napomenuti da ovaj sustav ne bi mogao funkcionirati da su ljudi zadovoljni dostupnim. Ako ne bi osjećali potrebu kupovati sve više artikala, tada bi se novi proizvodi počeli gomilati u skladištima. Učinkovitost poduzeća može se povećati uvođenjem produktivnijih strojeva i povećanjem obujma proizvodnje, što dioničari žele. Ali tko će sve to kupiti? Uključene su PR agencije i državna politika kako bi se potrošački stil života uveo u što širi krug. Jedna od metoda koja je korištena u tu svrhu bio je utjecaj na osjećaj vlastite vrijednosti: ljudi su bili uvjereni da ako nemaju, na primjer, modernu odjeću, ili najnoviji TV model, onda su gori od drugih. Ali ne brinite, možete to podnijeti i osjećat ćete se bolje, samo idite u kupovinu. Potrošačko društvo nije nastalo kao prirodna faza u evoluciji čovječanstva, već je stvoreno radi gospodarstvenika, kako bi osigurali tržište za svoje proizvode.

Izgubiti sudbinu

Ali problem je što nas konzumerizam ne čini sretnima. Sreća nije povezana s brojem stvari koje posjedujemo, s kupnjom novih stvari. Radost kupovine je kratka. Da biste ga vratili, morate se ponovno vratiti u trgovinu. Za vlasnike poduzeća koji žele povećati bogatstvo, takvo nezadovoljstvo nije samo korisno, nego čak i neophodno, jer vam omogućuje stalnu prodaju puno stvari. No, je li ovisnost o stjecanju nepotrebnih stvari dobra u smislu kvalitete života??

Godine 1976. u SAD-u je provedeno istraživanje među mladima (12 000 ljudi) koji su završili najprestižnije škole ili počeli studirati na najpoznatijim sveučilištima. Pitali su ih o njihovim planovima i vrijednostima. Dvadesetak godina kasnije, kada su ispitanici imali oko 37 godina, ponovno su ih kontaktirali kako bi saznali koliko su zadovoljni svojim životom. Pokazalo se da su se oni koji su davali prednost materijalnim vrijednostima i umnožavanju novca osjećali manje sretnima od drugih.

Zauzvrat, američka istraživanja ljudi čija je vrijednost imovine premašila 10 milijuna dolara pokazala su da ti ljudi nisu zadovoljniji svojim životom od uredskih radnika ili radnika koje su zaposlili. Druga studija na 792 osobe s više od milijun dolara ulaganja pokazala je da se više od polovice ove skupine ne osjeća sretnije s više novca. Gotovo trećina onih koji posjeduju nekretnine veće od 10 milijuna dolara rekla je da će im novac vjerojatnije stvoriti nove probleme nego riješiti stare.

Kako hodati gore? 200 stvari koje treba učiniti u životu

Naravno, kvaliteta života onih koji žive ispod granice siromaštva poboljšat će se ako dodatno primaju, recimo, tri tisuće zlota mjesečno (oko 15.000 rubalja, - cca.traka.). To će im primjetno promijeniti živote. Ipak, odraz rasta dohotka na kvalitetu života ima svoje granice, a kada se dosegne određena razina, mehanizam prestaje raditi. Kad se zadovolje najhitnije materijalne potrebe koje opterećuju ljude, daljnji rast prihoda više ne donosi takvu radost. Primjer su opet Sjedinjene Američke Države, gdje je, unatoč činjenici da se prosječni dohodak 1957.-2002. gotovo udvostručio, broj ljudi koji se smatraju vrlo sretnima ostao na približno istoj razini. Unatoč tome, većina političara i dalje smatra rast potrošnje prioritetnom zadaćom razvoja države.

Kako ga se riješiti? Moderni kapitalizam temelji se na određenoj slici svijeta i na ideologiji koja podržava njegovo postojanje. Po njoj je čovjek po prirodi pohlepan i sebičan. Svijet je uređen tako da čovjek ima gen egoizma koji vodi njegove postupke, a konkurencija je u osnovi borbe za opstanak. Stoga je želja za materijalnim bogatstvom prirodna, pohlepa je dobra, a državna politika ne bi smjela ometati ostvarenje materijalnih težnji koje vode do istinske sreće. Država bi trebala ograničiti svoje uplitanje, jer će nevidljiva ruka tržišta sama po sebi osigurati dobrobit svih. A ako se to ne dogodi, onda zato što je ovaj proces ograničen nepotrebnim zakonima.

Kako razumjeti sebe? Postavljajte sebi pitanja

Država je nužno zlo, kao i društvo, koje zapravo i ne postoji (kao što je jednom primijetila Margaret Thatcher): postoje samo pojedinci koji žive jedni pored drugih.

Prema ovom pristupu, regulacija tržišta je nepotrebna, jer samo otežava djelovanje poduzetnih i vrijednih ljudi na Forbesovoj listi, od kojih se može uzeti primjer. Gospodarski rast, poput plime u oceanu, podići će sve brodove, pa porezi trebaju biti što niži, ili još bolje, potpuno ih ukinuti. Sve osim policije i vojske mora biti u privatnim rukama. Bogati građani nemaju nikakve obveze prema ostatku društva, jer su se sami obogatili, a nitko im u tome nije pomogao. Isplaćivati ​​ljudima prosjačke plaće ili premještati tvornice na mjesta gdje mogu trošiti manje na radnike normalno je i opravdano željom da se maksimizira prihod tvrtke, što bi trebao biti univerzalni prioritet. Zadaća škole je odgajati disciplinirane poslušne radnike koji će dragovoljno i na vrijeme ispunjavati zadatke koje će im dati budući šef. Pritom moraju biti kreativni jer će zahvaljujući tome njihov kuhar dobiti nagradu, a oni će dobiti i počasnu diplomu koja će biti istaknuta u predvorju. Čovjek nije dio prirode, on se izdiže iznad nje, a to ga oslobađa obveze brige o stanju okoliša ili očuvanju raznih vrsta biljaka i životinja.

Životna misija. Definirali ste svoju životnu svrhu?

Ali što ako je sve ovo skup mitova koji ne nalaze potvrdu u stvarnosti, ili su jednostavno izmišljeni kao teorijska osnova koja opravdava želju da ispunite sve svoje želje? Što ako osoba nije sebična po prirodi, ali je sposobna za empatiju i suosjećanje, te dobre odnose s drugim ljudima i pomoć potrebitima ispuniti je radošću i osjećajem ispunjenosti u životu? Psiholozi su na ovu temu proveli eksperiment s djecom mlađom od tri godine. Sastojalo se u činjenici da je odrasla osoba koja je sjedila za stolom ispustila ručku, posegnula za njom, ali nije mogla dohvatiti. Znanstvenici su htjeli testirati kako će se djeca ponašati u ovoj situaciji. Gotovo svi su prišli, razumjeli olovku i pružili je odrasloj osobi. U prvoj skupini nije ni na koji način reagirao na pomoć, u drugoj je dijete čulo zahvalnost, a u trećoj je za nagradu dobilo igračku. Pokazalo se da su djeca iz prve i druge skupine nastavila dolaziti uz pomoć, au trećoj su to činila rjeđe jer su počela čekati nagradu za svoje postupke.

O važnosti društvenih veza u životu govore i rezultati istraživanja neuroznanstvenika koji su otkrili da ljudi imaju urođenu sklonost empatiji i uživanju u dobrim odnosima s drugima, a to se može potvrditi vizualiziranjem načina na koji mozak funkcionira. Međutim, ne samo ljudi, već i drugi sisavci (ne samo primati) su sposobni za empatiju. Prirodni svijet nije neprekidna borba za opstanak i natjecanje, on je također suradnja i odnosi povezani s osjećajima. Jedan od mnogih eksperimenata koji pokazuju da životinje također imaju empatiju, proveden s rezus majmunima (majmunima uskog nosa) 1964. Majmuni su morali vući lanac da bi dobili hranu. Ali kada su saznali da je to još jedan majmun koji je dobio strujni udar, dva maka su prestala povlačiti lanac, uskraćujući sebi hranu. Jedan makak je gladovao pet dana tijekom pokusa, a drugi dvanaest.

Problemi odrasle dobi

Zauzvrat, psiholog Marshall Rosenberg, koji je radio s ljudima u zonama sukoba u Ruandi, Izraelu, Palestini i Šri Lanki, piše da je na svojim satovima s ljudima na tim mjestima tražio da učini jednu stvar: da razmisli o tome koje su njihove akcije u posljednja 24 sata učinila su živote drugih ljudi sretnijima. Zatim je upitao: kakve osjećaje osjećaš, misleći da si učinio nešto što pridonosi sreći druge osobe? "Tada su se svi počeli smiješiti", napominje Rosenberg. - Zašto? Zato što je svakome od nas drago znati da može poboljšati živote drugih. A kad postavim pitanje može li nešto drugo dati sličan osjećaj samospoznaje, u cijelom svijetu dobijem isti odgovor: "Nema ništa bolje nego pokušati pridonijeti sreći i dobrobiti drugih.".

Obično čujemo nešto drugačije od političara i ekonomista. U njihovim se izjavama vrlo često pojavljuje slika svijeta koju promiču pristaše neoliberalnog kapitalizma, a koju političari ili gradonačelnici rado preuzimaju i šire. Neoliberalni pristup smatra se nečim sasvim uobičajenim, što ne izaziva iznenađenje ili bijes, kao što su, na primjer, izjave Janusza Korwin-Mikkea (poljski političar konzervativno-liberalnog krila – cca.traka.) na temu žena. Ali možda ovo nije u redu? Što ako divljenje moći i novcu koji su u osnovi ove slike svijeta zamijenimo kvalitetama poput brižnosti i empatije, a na njihovom temelju planiramo promjene u društvenom i gospodarskom sustavu države, kao i razvoj gradova i ruralna područja?? Ne bi li to bilo bolje za našu kvalitetu života??

Kako se opustiti s prijateljima

Ako gledate na funkcioniranje države iz druge perspektive, odaberete cilj poboljšanja kvalitete života društva, a ne povećanja prihoda korporacija, tada će se odluke koje se sada promiču činiti poželjnijima.

Je li globalna ekonomija doista tako sjajna ideja?? Je li dobro što možete odjednom zatvoriti tvornicu i preseliti je na drugi kraj svijeta, u jugoistočnu Aziju?? Možda bi na proizvode takve tvrtke trebalo uvesti posebnu visoku carinu, kako bi ih postalo neisplativo kupovati, a istovremeno, uz potporu države, otvoriti lokalni pogon u obliku zadruge, čiji će vlasnici biti sami zaposlenici?

Da, ovo je "miješanje" države u gospodarstvo. I ne vidim ništa loše u tome. Ove akcije imaju važnu svrhu: omogućiti ljudima da se hrane sami. Smatram da je to ono za što je država potrebna, a takvu aktivnost treba smatrati normalnom. Jasno je da, u cjelini, država sada loše funkcionira, a demokracija zahtijeva mnoge značajne izmjene. Ipak, da bi se poboljšala kvaliteta života, bolje je državu učiniti učinkovitijom nego ograničiti njezino područje djelovanja ili, u ime neoliberalnih mitova, prepustiti se na milost i nemilost čelnicima velikih tvrtki, hirovima burze i reakcije "tržišta" koje izazivaju strahopoštovanje i stalne muke, neće investitori negdje nestati. Dosta ovoga.

Trebam li se pomiriti sa sudbinom?

Skraćivanje radnog dana kako bi osoba imala priliku provoditi više vremena sa voljenima; stvaranje potrošačkih zadruga; lokalna valuta; poljoprivreda koju podržava zajednica; demokratsko upravljanje i zajedničko vlasništvo poduzeća; deliberativna demokracija; korektivna socijalna pravda; škola koja naglašava kontakt djece s prirodom, slobodnu igru ​​i suradnju; mjerenje zadovoljstva životom umjesto fokusiranja na BDP neka su od mnogih rješenja koja se mogu implementirati gotovo odmah. Polazna točka ovdje (koliko god to idealistički zvučalo) je promjena naših prioriteta i vrijednosti, kao i našeg pogleda na svijet.

Članci o toj temi