O pojmovima.

Pirati. Ova se riječ u različito vrijeme izgovarala s različitim osjećajima: s oduševljenjem, dobronamjerno, s užasom... Vrste gusara: gusar, filibuster, buccaneer, boucanier, bucanier, buccaneer, corsair, marque, privateer, privateer, pecheling ili flexeling, dolopians , dolopians

Pirati. Ova se riječ u različito vrijeme izgovarala s različitim osjećajima: s oduševljenjem, dobrohotno, s užasom... Promijenili su se životni uvjeti društva - promijenio se odnos prema gusarstvu, jednom od najstarijih ljudskih zanata.

Riječ gusar (na latinskom pirata) dolazi od grčkog peirates, s korijenom peiran (probati, testirati). Dakle, značenje riječi će biti "okušati sreću". Koliko je granica između zanimanja pomorca i gusara bila nestabilna od samog početka svjedoči etimologija.

Ova je riječ ušla u upotrebu oko 4.-3. stoljeća pr.Eh., a prije toga se koristio koncept "leistas", poznat Homeru, a usko je povezan s stvarima kao što su pljačka, ubojstvo, plijen.

Hajdemo ovdje definirati osnovne pojmove koje ću koristiti na ovoj stranici.

Pirat - morski pljačkaš općenito, bilo koje nacionalnosti, u bilo koje vrijeme pljačkajući bilo koji brod svojom voljom. Pirat je odmetnik. Svi narodi ga progone, a on sve napada. U vrijeme mira mnogi su filibusteri zapravo postali jednostavni gusari, ali su i dalje nastavili slijediti provizije koja su im izdana. Neki su postali plantažeri ili farmeri u iščekivanju nadolazećeg rata. Na radost filibustera, ratovi su se odvijali jedan za drugim gotovo bez prekida kroz cijelo 17. stoljeće.

Pustolov - morski pljačkaš iz 17. stoljeća, koji je pljačkao uglavnom španjolske brodove i kolonije u Americi. Riječ dolazi od nizozemskog "vrijbuiter" - "slobodni osvajač trofeja", budući da su prvi doseljenici u San Domingo (nakon Španjolaca) bili upravo ljudi iz Nizozemske. Na francuskom ova riječ zvuči kao "flibustier". I koliko god Britanci pokušali navući podrijetlo ove riječi svom "freebooteru", oni nemaju ništa s tim, osim uobičajene fonetske sličnosti.

Filibuster je uvijek dobivao poseban papir za ovlaštenje od vlade kolonija zemlje za koju se borio. Zvao se provizija, a ne privatni patent. Nedostatak provizije činio je filibustera običnim gusarom, pa su ga filibusteri uvijek pokušavali dobiti. Davan je samo tijekom rata jedne zemlje protiv druge, a za razliku od privatnika, u njemu je bilo precizno propisano koje brodove i kolonije vlasnik ima pravo napadati i u kojoj luci prodavati svoje trofeje. Odnosno, provizija se može smatrati jednokratnom dozvolom za pljačku uz vrlo stroge uvjete, pa je bilo puno lakše dobiti proviziju za privatni patent. Guverneri mnogih malih otoka Zapadne Indije, čije su kolonije postojale praktički bez ikakve pomoći svojih metropola, rado su izdavali takve papire za novac svakom kapetanu.

Dakle, filibuster je plaćenik, međutim, za razliku od potonjeg, nije bio plaćen. Plaćanje mu je bio samo trofej neprijateljskog naroda, koji je sam minirao, a koji je morao prodati na mjestu gdje je primio proviziju. Platio je dio guverneru prijateljske nacije, što mu je zauzvrat omogućilo da službeno koristi utočište u svim lukama svih svojih kolonija. Često su kapetani filibustera imali nekoliko povjerenstava iz različitih nacija, što im je omogućilo da biraju koga će u ovom trenutku napasti, što se, međutim, nikada nije smatralo piratstvom.

Buccaneer (od fr.- boucanier) Nije profesionalni pomorac, već lovac na divlje krave i svinje. Ako se bukaniri često brkaju s piratima, to je samo zato što su Britanci sve filibustere nazivali buccaneerima (“buccaneers” - v. ispod). Britanci su zauzeli Jamajku pola stoljeća kasnije nego što se pojavila ova francuska riječ, pa su malo razumjeli njeno značenje, a nisu je mogli baš izgovoriti. Bukaneri su dobili ime po riječi "bukan" - rešetka od sirovog zelenog drva, na kojoj se dimilo meso koje se u tropima dugo nije kvarilo (tako kuhano meso često se nazivalo i "bukan"). A u kožama životinja isparavali su morsku vodu na suncu i na taj način kopali sol.

Nizozemski, francuski i engleski brodovi često su ulazili u zaljeve, na čijim su obalama živjeli bukaniri, kako bi zamijenili svoje bukane i kože za oružje, barut i rum. Budući da je Sao Domingo, gdje su živjeli bukaniri, bio španjolski otok, vlasnici se nisu htjeli miriti s neovlaštenim naseljenicima i često su ih napadali. Međutim, za razliku od lokalnih Arawak Indijanaca, koje su Španjolci stotinu godina ranije u potpunosti istrijebili uz pomoć oružja i pasa, bukaniri su bili mnogo strašniji borci. Uzgajali su posebnu pasminu velikih lovačkih pasa koji su mogli izgristi nekoliko španjolskih pasa, a oružje im je bilo tako velikog kalibra da su jednim udarcem mogli zaustaviti bika koji trči. Uz to, bukaniri su bili slobodni i hrabri ljudi koji su uvijek odgovarali napad za napad, i to ne samo na kopnu. Naoružani kratkim pištoljem (4 stope), kratkim mačem, dva ili više pištolja, mačetom i mesarskim nožem, neustrašivo su napadali španjolske brodove i naselja u krhkim čamcima i pitama.

Buccaneers su naručili svoje posebne puške velikog kalibra u Francuskoj. S njima su postupali vrlo spretno, brzo prepunili i zadobili tri rane, dok je vojnik kolonijalne vojske napravio samo jednu. Poseban je bio i barut puškara. Izrađivan je po narudžbi samo u francuskom Cherbourgu, gdje su za to izgrađene posebne tvornice. Ovaj se barut zvao "poudre de boucanier". Bukaniri su ga držali u staklenkama od bundeve ili bambusovim cijevima začepljenim na oba kraja voskom. Ako u takvu bundevu umetnete fitilj, dobivate primitivnu visokoeksplozivnu granatu.

Filibusteri su mnogo toga preuzeli od bukanja. Tako su se tijekom napada na španjolske brodove popeli na pokrove i dobrom paljbom ubili sve topnike na palubi, a zatim ga bacili granatama i ukrcali.

Bucan (od engleskog.- buccaneer) Engleski je filibuster. Budući da je Englezima bilo teško izgovoriti "filibuster", oni su radije od njega dali riječ "bucan" - buccaneer, slabo razumijevajući što se zapravo znači pod ovom riječi.

Corsair - riječ se pojavila početkom XIV stoljeća od talijanskog "corsa" i francuskog "la corsa". Za razliku od filibustera, korsar se uvijek borio samo za svoju zemlju, ili barem samo za jednu zemlju, nije živio niti djelovao izvan svoje zemlje, uvijek se ograničavao na akcije samo na moru i nikada nije izvodio operacije na kopnu. Dapače, blizak je domoljubu, vođen, osim pohlepom za profitom, i željom da pomogne svojoj zemlji. Za vrijeme mira korsar je mogao biti običan bogati brodovlasnik, ali je tijekom rata naoružao brod svojim novcem i ponudio svoje usluge državi, dobivši potrebne dokumente. Inače, takva su pravila bila i na kopnu, gdje je svaki aristokrat mogao o svom trošku regrutirati puk ili četu i postati njezin zapovjednik. U Europi je riječ "corsair" bila praktički internacionalna: corsair (fr.), corsaro (it.), corsario (isp.), korsari (portugalski.).

Capper - privatna osoba koja je od države dobila dozvolu za zauzimanje i uništavanje brodova neprijateljskih i neutralnih zemalja u zamjenu za obećanje da će podijeliti s poslodavcem. Takva se licenca zvala Letter of Marque - Patent za privatnik. Riječ "kapa" je prilično drevna, na Mediteranu je ušla u upotrebu od oko 800. godine prije Krista.Eh. Kapar se razlikovao od korsara po tome što nije mogao djelovati uopće na strani svoje države, već na strani one čiji je patent uspio dobiti.

Privatir (od engleskog.- privatnik) To je samo engleski naziv privatnika. Oba izraza korištena su u srednjem vijeku. Riječ "privatir" nije tako drevna, njena prva dokumentirana upotreba datira iz 1664. godine. Ponekad se izrazom "privatir" željelo naglasiti engleska nacionalnost privatnika, iako se to nije uvijek poštivalo, na primjer, poznati "privatnici iz Dunkirka" bili su nizozemske nacionalnosti i bili su na strani Španjolske. Samo što su im glavna meta bili upravo engleski trgovački brodovi, pa su ih Britanci zvali privatires, a ne privateers.

Pecheling ili flexeling - tako su se zvali nizozemski privatnici u Europi i Novom svijetu. Ime je došlo od glavne luke njihovog sjedišta - Vlissingen (kasnije zamijenjen Dunkirkom). Taj se izraz pojavio negdje sredinom 1570-ih, kada su iskusni i izdržljivi nizozemski pomorci koji su sebe nazivali "morski pokvarenici" počeli stjecati veliku slavu u cijelom svijetu, a malena Nizozemska postala je jedna od vodećih pomorskih zemalja.

Uz gore navedene pojmove, koji su se pojavili u prilično kasno vrijeme, postojali su i starija imena za pirate. Jedan od njih - tjekeri, označavajući bliskoistočne pirate u 15.-11. stoljeću pr. Naišao sam na nekoliko različitih latinskih pravopisa tjekera: Tjeker, Thekel, Djakaray, Zakkar, Zalkkar, Zakkaray. Godine 1186. pr.Eh. praktički su osvojili cijeli Egipat i nekoliko stoljeća vodili opsežne morske pljačke duž palestinske obale. Trenutna historiografija vjeruje da su Tjekeri izašli iz Kilikije, buduće domovine strašnih cilikijskih gusara. Tjekeri su pobliže opisani u papirusu Wenamon. Kasnije, (negdje prije 1000. pr.prije Krista) tjekeri su se naselili u Palestini, u gradovima Dor i Tel Zaror (blizu današnjeg grada Haife). Budući da se ne spominju u židovskim dokumentima, najvjerojatnije su ih progutali brojniji Filistejci.

Oko 5. stoljeća prije Krista, drugi naziv za gusare ušao je u upotrebu na Mediteranu - Dolopljani. Ovoga puta to su starogrčki pirati, glavno područje njihovog djelovanja bilo je Egejsko more. Možda podrijetlom iz sjeverne i središnje Grčke, naselili su se na otoku Skyrosu i živjeli od piratstva. Nešto prije 476. pr.Eh. grupa trgovaca iz sjeverne Grčke optužila je Dolopljane da su ih prodali u ropstvo nakon što su opljačkali njihov brod s robom. Trgovci su pobjegli i dobili suđenje u Delfima protiv Skyrijanaca. Kada su Skirijanci odbili vratiti svoju imovinu, trgovci su se za pomoć obratili Simonu, zapovjedniku atenske flote. Godine 476. pr.Eh. Šimunove pomorske snage zauzele su Skyros, protjerane s otoka ili prodane u ropstvo Dolopljanima i tamo stvorile atensku koloniju.

Od koga su se regrutirali redovi gusara?? Po sastavu nisu bili homogeni. Razni razlozi potaknuli su ljude da se pridruže kriminalnoj zajednici. I ovdje je bilo avanturista; i zabranjeni osvetnici; putnici i istraživači koji su dali značajan doprinos proučavanju Zemlje u doba velikih geografskih otkrića; razbojnici koji su objavili rat svemu živom; i gospodarstvenici koji su pljačku smatrali običnim poslom, koji je, ako je postojao određeni rizik, davao solidne prihode.

Često su pirati nailazili na potporu države, koja je tijekom ratova pribjegla njihovoj pomoći, legalizirajući položaj morskih pljačkaša i pretvarajući pirate u privatnike, odnosno službeno im dopuštajući vođenje neprijateljstava protiv neprijatelja, ostavljajući sebi dio plijena.

Pirati su najčešće djelovali nedaleko od obale ili među malim otocima: lakše se neprimjetno približiti žrtvi i lakše pobjeći od potjere, u slučaju neuspjeha.

Danas nam je, razmaženim uspjesima civilizacije i dostignućima znanosti i tehnologije, teško i zamisliti koliko su bile nemjerljivo velike udaljenosti u doba odsustva radija, televizije i satelitskih komunikacija, koliko su udaljeni dijelovi svijeta činilo u glavama ljudi tog vremena. Brod je napuštao luku, a komunikacija s njim bila je u prekidu dugi niz godina. Što mu se dogodilo? Zemlje su bile podijeljene najstrašnijim podjelama konkurencije, ratova i neprijateljstva. Mornar je nestao iz zemlje na nekoliko desetljeća i neizbježno je postao beskućnik. Vrativši se u domovinu, više nije našao nikoga - rođaci su umrli, prijatelji zaboravili, nitko ga nije čekao i nikome nije trebao. Zaista hrabri bili su oni ljudi koji su riskirali sami sebe, odlazeći u nepoznato na krhkim nepouzdanim (po modernim standardima) brodovima!

Ilustracije iz knjige o piratima Howarda Pylea. Autor: Valery Potapov