Posljednji dani obrane sevastopolja 1942

Vojnici i mornari Primorske vojske koji su branili Sevastopolj nisu imali streljivo. Uzalud su čekali svoju evakuaciju. Nitko još nije znao da više neće biti brodova..

18. lipnja, pod cijenu velikih gubitaka, Nijemci su uspjeli doći do Sjevernog zaljeva, Inkermana, planine Sapun. Dana 26. lipnja u Sevastopolj je stigla posljednja popuna, 142. pješačka brigada, na dva razarača, predvodnik „Taškent“ i dva minolovca. Brodovi su iskrcali i primili ranjenike u zaljevu Kamyshovaya, koji se nalazio izvan granica grada. Na povratku kod rta Ai-Todor, neprijateljski bombarderi potopili su razarač `Impeccable`. Male količine streljiva, goriva i zaliha sada su dostavljane samo podmornicama i transportnim zrakoplovima Douglas.

29. lipnja, padom Inkermanske visoravni, odlučena je sudbina tvrđave. U sovjetskim streljačkim divizijama ostalo je 800 boraca, u brigadama - 400. Samo su 9. i 142. brigada bile gotovo u potpunosti popunjene. Zbog nedostatka streljiva rijetka topnička vatra mogla je braniteljima pružiti isključivo moralnu potporu. U noći 30. lipnja jedinice 22. divizije generala Wolfa i 24. divizije generala von Tettana, pokrivene topničkom vatrom i dimnim zavjesama, na motornim čamcima forsirale su Sjeverni zaljev Ovu operaciju pratili su koncentrirani napadi njemačkog- Rumunjske snage na svim smjerovima. Pješaštvo 170. divizije uz podršku raketnih bacača, jurišnih topova i `Golijata` na juriš je zauzelo Sapun-Goru, a za njom i Malakhov Kurgan. U večernjim satima 30. lipnja ostaci IDF trupa počeli su se povlačiti iz Sevastopolja u zaljeve Streletskaya, Kamyshovaya, Kazachya i do rta Hersonesos. Počela je agonija Primorske vojske.

Službena sovjetska povijest izvještava da su `3. srpnja sovjetske trupe, po naredbi štaba Vrhovne komande, napustile Sevastopolj i evakuirane su morem. Kako bi spriječili neprijateljsko ometanje evakuacije, postrojbe za pokrivanje u rejonu Sevastopolja i na poluotoku Hersones su zadržavale neprijateljsko napredovanje, a u međuvremenu su se noću ukrcavali brodovi. Slijedi dijagram evakuacije vojnika i stanovništva.

U stvarnosti, evakuacija Sevastopolja nikada nije bila planirana, a od 30. lipnja, nakon što je neprijatelj zauzeo brodsku stranu, postalo je jednostavno nemoguće. Stoga su u noći 1. srpnja, nakon izvještaja admirala Oktjabrskog da su iscrpljene sve mogućnosti za obranu grada, po naredbi Moskve, samo najviši zapovjednici i komesari SOR-a evakuirani su s rta Hersones na podmornicama L- 23 i Sh-209 te nekoliko transportnih zrakoplova - General Petrov sa stožerom, zapovjednicima divizija, zapovjedništvom flote, vodstvom stranke i dužnosnicima NKVD-a - svega 498 ljudi, kao i oko tri tone dokumenata i dragocjenosti. Iste noći isplovile su sve ispravne plovke koje su im bile pri ruci - na njih su i nasađene, dopremile su 304 osobe u kavkaske luke.

Ovi generali su evakuirane trupe, a stranački šefovi i njihova rodbina su stanovništvo. Svi ostali - i pješaci koji su se još borili, i ranjenici u podrumima i otvorima - svi su ostavljeni na obali (`pokrovne trupe`!). Posljednjih 18 ispravnih borbenih zrakoplova doletjelo je u Anapu, a oko 2000 zemaljskih službenika otišlo je u rovove.

Preostali vojnici, predvođeni zapovjednikom 109. streljačke divizije, general bojnikom P.G. Novikovci (krimski Tatari) dobili su naredbu: "... boriti se do posljednje prilike, a onda ... da se probijemo u planine, u partizane". Zadržali su se još 2 dana.

U noći 2. srpnja osoblje je detoniralo bateriju br. 35: streljivo je u potpunosti potrošeno. Posljednja pristigla dva minolovca, dvije podmornice i pet morskih lovaca izveli su još oko 650 ljudi.

Inženjer A.N. Šarov, koji se do posljednjeg dana borio na Hersonesu, prisjetio se: “Tisuće vojnika nakupilo se na obali. Kad se brod približio, ljudi su pohrlili prema drvenom molu, koji se srušio od težine tijela. Bilo je nemoguće razaznati tko je umro, a tko je izašao ispod balvana. Olujni val. Brod je otputovao s obale. Ljudi žure plivati. Mornari spuštaju užad kako bi pomogli vojnicima da se popnu na palubu Slika je bila užasna... Uz obalu ispod stijena, dokle je pogled sezao, ležali su mrtvi vojnici. Uski rub doslovno je prekriven tijelima".

Ostaci Primorske vojske - više od 30 tisuća. ljudi koji nisu imali streljivo, hranu, pitku vodu, sve bolnice i sanitetske bataljune - pokušavali su se sakriti u špilje smještene na strmim padinama, uzalud čekajući svoju evakuaciju. Nitko još nije znao da više neće biti brodova.

Do 4. srpnja organizirani otpor na rtu Hersonesos je slomljen, do 10. eliminirani su njegovi posljednji centri. Gotovo nitko se nije uspio probiti u planine; još 750 boraca prevezeno je na Kavkaz na malim brodovima i plovilima. Nekolicina je uspjela otići morem na čamcima, splavima, automobilskim kamerama; neke su presreli neprijateljski čamci, neke su pokupile sovjetske podmornice. Izvedeno je nešto više od 2.000 ljudi u samo 3 dana. Ostali su pali u smrt i zatočeništvo.

Kako bi utješio sovjetske građane i podigao moral Crvene armije, Sovinformbiro je izvijestio da su herojski branitelji Sevastopolja u posljednjih 25 dana napada "potpuno porazili" 22., 24., 28., 50., 132. i 172. njemačku pješačku diviziju i četiri odvojene pukovnije, 22. tenkovska divizija (?) i zasebna mehanizirana brigada 1., 4. i 18. rumunjske divizije "i veliki broj jedinica iz drugih formacija" - sve što je bilo i što nije bilo. “Tijekom ovog kratkog razdoblja Nijemci su kod Sevastopolja izgubili do 150 tisuća vojnika i časnika, od kojih je najmanje 60 tisuća poginulo, više od 250 tenkova (Njemci su imali oko 80 tenkova i samohodnih topova ukupno), do 250 pušaka. Više od 300 njemačkih zrakoplova oboreno je u zračnim borbama iznad grada. Za svih 8 mjeseci obrane Sevastopolja, neprijatelj je izgubio do 300 tisuća poginulih i ranjenih vojnika. (To se činilo nedovoljno, a kasnije su počeli tvrditi da je Manstein "položio" 300 tisuća samo ubijenih, a pisac Karpov čak je aritmetički izračunao koliko bi visok zid bio da su svi ti leševi položeni duž obrambenog perimetra od 30 kilometara , s obzirom da je "svaki vojnik, obuvan u čizme, sa kacigom na glavi, bio visok oko dva metra"). U borbama za Sevastopolj njemačke trupe pretrpjele su ogromne gubitke, ali su ih stekle - ruševine... Neprijatelj nije uspio zauzeti trofeje, dragocjenosti ili vojnu imovinu..?) planovi njemačkog zapovjedništva ".

Fantastične brojke ne mogu sakriti činjenicu da je sada cijeli Krim u rukama Nijemaca. Njemačko zapovjedništvo pohvalilo je uspjehe 11. armije. Manstein je dobio čin feldmaršala i odsustvo u Karpatima. Za sudionike napada Hitler je ustanovio počasni znak "Krimski štit". S operativne točke gledišta, 11. armija, "potpuno poražena" od strane sovjetskog informbiroa, oslobodila se vrlo na vrijeme kako bi sudjelovala u velikoj ofenzivi Wehrmachta na južnom sektoru Istočnog fronta. Njegovi gubici u lipnju-srpnju 1942., u razdoblju najbrutalnijih borbi, iznosili su 24.111 ubijenih i ranjenih ljudi.

Postrojbe Sevastopoljskog obrambenog područja od 30. listopada 1941. do 4. srpnja 1942. izgubile su više od 200 tisuća. vojnika i časnika, uključujući 156880 neopozivo. Tijekom izvođenja borbenih zadataka u regiji Sevastopolj poginuli su krstarica Chervona Ukrajina, 4 razarača, 4 velika transportera, podmornice S-32 i Shch-214; 1 vođa i 3 razarača su teško oštećeni, ne računajući male ratne brodove. Zauzevši tvrđavu, Nijemci su kao trofeje zarobili 622 topa, 758 minobacača i 26 tenkova. Zarobljeno 95 tisuća. sovjetski vojnici. Bili su napušteni, to se često događa u ratu.

Ali i oni su bili izdani, a sami su proglašeni izdajicama. Oni koje je njihova zapovijed ostavila na obali proći će kroz zarobljeništvo i koncentracijske logore i živjeti s stigmom u svojoj biografiji. Ispitivanja, sumnje, optužbe će im pasti na glavu - sve u skladu s uputama vođe: “Nemamo ratnih zarobljenika!"

Nekoliko primjera iz članka Lyudmile Ovchinnikove:

O onome što su doživjeli nakon rata..

Jedan časnik koji je zarobljen i ranjen nakon rata poslan je u logore. Kad se vratio, mogao se zaposliti samo kao ložač u kotlovnici.

Bivša medicinska sestra koja je preživjela u koncentracijskom logoru, 10 godina se bojala prijeći prag kadrovskog odjela kako ne bi dopustila mužu koji je radio u obrambenom pogonu.

U pedagoški je ušao vojnik iz Sevastopolja. Student je nominiran za osobnu stipendiju. Pozvao ga je specijalac: “Kako si došao ovdje?? Ti, koji si se predao, učit ćeš našu djecu?"

I naravno, medalja "Za obranu Sevastopolja" ustanovljena 22. prosinca 1942. nije im bila namijenjena.

Općenito, osrednja neuspješna obrana Krima koštala je Crvenu armiju gotovo 600 tisuća kuna. ljudski.

Prema knjizi B.V. Beshanov "Godina 1942 - akademska"