Snositi. Kingova priča

Snositi. Kingova priča

Nijedna životinja ne budi toliko strasti. Medvjed je toliko sličan osobi da je nemoguće zauzeti neutralan stav prema njemu. Uloga medvjeda u ljudskoj povijesti.

Novinarka Le Mondea Audrey Garrick intervjuirala je francuskog povjesničara Michela Pastura, autora knjige Medvjed: Priča o svrgnutom kralju, u vezi s izložbom Vrste medvjeda!“, koji će se održati od 12. listopada 2016. do 19. lipnja 2017. u Nacionalnom prirodoslovnom muzeju u Parizu.

»U čemu je draž medvjeda?“ – upitala je novinarka.

“Nijedna životinja ne budi toliko strasti. Medvjed je toliko sličan osobi da je nemoguće zauzeti neutralan stav prema njemu. Pažljiv je, usamljen i hrabar i štiti svoje mališane kao i mi. U nekim kulturama, Eskimima u Kanadi i Laponderima u Skandinaviji, kao iu grčkoj i keltskoj mitologiji, smatra se rodonačelnikom čovjeka. Dakle, postoji vjerovanje u naš odnos s medvjedom - odgovorio je povjesničar.

"Neandertalci, a potom i kromanjonci, štovali su ovu životinju, neku vrstu `prvog božanstva` koje se činilo nepobjedivim - poput lava u Africi ili orla u Americi", kaže stručnjak. "U to doba, ovu svetu životinju lovili su kako bi uhvatili njezinu moć, jeli njeno meso i pili njezinu krv: ratnici koji idu u bitku postaju medvjedi, oni nose amajlije napravljene od svojih kandži, kostiju ili zuba.".

Na pitanje o drevnim mitovima o odnosu između medvjeda i čovjeka, povjesničar je odgovorio: „Ovi mitovi i legende najčešće se grade oko tri glavne teme: transformacije čovjeka u medvjeda ili obrnuto (u osnovi je mitologije o zviježđa Malog i Velikog medvjeda); osoba koju je odgojio medvjed ili medvjed i djelomično dobiva medvjeđi izgled; a medvjed je rodonačelnik klana".

Kako je rekao sugovornik izdanja, ranije štovani medvjed postupno je počeo demonizirati. Njegov se imidž promijenio u srednjem vijeku. “Ovo je dug proces koji se nastavlja od 6. do 11. stoljeća. Kršćansku crkvu posvuda su plašili poganski kultovi povezani s medvjedom, hipnotički učinak koji je imao na kraljeve i lovce, a posebno vjerovanje da mužjaka medvjeda seksualno privlače mlade žene koje otima i siluje.

Pape i prelati odlučili su se boriti protiv ove biljne životinje raznim strategijama: prvo su počeli ubijati medvjede u velikom broju, kao u doba Karla Velikog; tada su ih počeli demonizirati, povezujući s njima smrtne grijehe (ljutnja, požuda, lijenost, proždrljivost) i opisujući u hagiografiji svece jače od njega; konačno, potaknute su životinjske predstave, gdje se medvjed ponaša kao cirkuska životinja koja izgleda smiješno, a ne zastrašujuće”, kaže Michel Pasturo.

U to vrijeme u lovu je stradalo mnogo medvjeda? - upitao je intervjuer.

“Krajem srednjeg vijeka broj medvjeda je toliko opao da su kraljevi gotovo prestali loviti i poklanjati ih. (...) Krajem 19. stoljeća postalo je jasno da smo pretjerali u uništavanju šuma i u lovu na pojedine divlje životinje. Identifikacija djeteta i medvjedića pojavljuje se u dječjoj literaturi”, odgovorio je znanstvenik.

Što se tiče praznika medvjeda koji su se zadržali do danas, povjesničar je napomenuo da „folklor ostaje, ali u vulgariziranom obliku često postaje izvještačen i komercijaliziran. Ovi praznici imaju malo zajedničkog s drevnim ritualima, kada su se lovci prepuštali plesu, pjesmi, jelu, oblačenju u medvjeđu kožu...".

“Tri europska prijestolnica nose ili su imale imena čija se etimologija odnosi na medvjeda, a na svojim amblemima imaju lik ove biljne životinje: Bern, Berlin i Madrid (Ursa)”, kaže stručnjak.

Zašto se nastavljaju sukobi oko medvjeda, kao u Pirinejima, gdje je utočište našlo tridesetak jedinki? - postavio je pitanje novinar.

“Pozicije dva tabora pune su strasti i nepromišljene. S jedne strane ne vjerujem u ponovno naseljavanje Pirineja slovenskim medvjedima (Slovenija svoje medvjede uzgojene u rezervatu izvozi u europske zemlje. - Cca. izd.): neće se moći razmnožavati u dovoljnoj količini. S druge strane, apsurdno je predbaciti medvjedu što je pojeo nekoliko ovaca. Makar s obzirom na činjenicu da je već postao vegetarijanac za više od 90%.

Bilo bi bolje zaštititi one medvjede koji su još ostali u Sibiru ili Rusiji. Mjere zaštite okoliša tamo su neadekvatne, posebice zbog nedostatka resursa”, kaže Michel Pasturo.

Članci o toj temi