Indijske milijarde: unatoč i zahvaljujući državi.

Indijski milijarder Gautam Adani pronašao je način profitabilnog poslovanja - morate zaobići prepreke, političke sukobe i neučinkovite veze sustava.

New York Times govori o formiranju indijskog kapitala - unatoč i zahvaljujući državi

Indijski milijarder Gautam Adani posjeduje indonezijski rudnik ugljena, teretni brod izgrađen u Koreji, indijsku elektranu i privatnu luku Mundra. Također posjeduje rudarska sredstva i jednu od najvećih luka u Australiji, izgradio je privatnu željezničku vezu u Indiji. Njegov je poslovni plan dati sve od sebe bez oslanjanja na infrastrukturu indijske države koja se raspada, piše The New York Times.

Danas je Adani jedan od najbogatijih ljudi u Indiji s bogatstvom od 10 milijardi dolara. Na Forbesovoj globalnoj listi milijardera nalazi se na 81. mjestu, šesti u svojoj zemlji. Osamdesetih godina prošlog stoljeća radio je u vanjskoj trgovini, kada su izvozno-uvozne operacije bile kontrolirane visokim carinama i strogim režimom licenciranja. U 1990-ima, nakon što je Indija krenula putem ekonomskih reformi, Adani je počeo razvijati svoj posao i uspostavljati kontakte s utjecajnim političarima, uključujući ministra Gudžarata.

Adanijev uspjeh pokazuje opći trend u Indiji da proširi ulogu privatnog sektora u područjima koja su nekoć bila pod državnom kontrolom. To uključuje komunikacije, zračne luke, banke i infrastrukturu, komentira The New York Times. To je u oštroj suprotnosti s Kinom, gdje ogromna državna poduzeća dominiraju strateškim industrijama.

“Ovo je simptom neuspjeha države. Privatni poduzetnik može postići veće rezultate od vladinih agencija, "- kaže ekonomski savjetnik indijskog ministra financija Eswara Prasada.

Modernu Indiju često uspoređuju sa Sjedinjenim Državama tijekom "pozlaćenog doba" [doba brzog ekonomskog i populacijskog rasta u Sjedinjenim Državama nakon građanskog rata i obnove juga na kraju 19. stoljeća]. Indija danas ima 55 milijardera s ukupnom osobnom neto vrijednošću od 250 milijardi dolara, što je otprilike šestina BDP-a.

S jedne strane postižu rezultate tamo gdje država često zakaže. No, s druge strane, rast njihovog bogatstva dijelom su omogućile veze s utjecajnim političarima koji pomažu u dobivanju potrebnih dozvola, prava na zemljište i drugim teškim pitanjima. Zbog toga se čuju optužbe za klanovski kapitalizam.

Gradeći svoj posao, Adani je više puta naletio na zid birokracije. Godine 2009. podnio je zahtjev za vladinu dozvolu za izgradnju elektrane u državi Maharashtra i otvaranje rudnika ugljena, koji nikada nije smio razviti zbog ekoloških ograničenja.

Adani je planirao stvoriti najveću elektranu u Indiji, ali nije mogao dobiti pristup resursima na domaćem tržištu (inače, Indija je na petom mjestu u svijetu po rezervama ugljena). Još dva njegova zahtjeva za rudarstvo zaglibili su u birokratskim problemima nakon što su mnoga područja zemlje proglašena zabranjenima za razvoj sirovina.

Glavna prednost Adanija bila je luka Mundra. Deset godina skupljao je zemljišne parcele u posebnoj gospodarskoj zoni i pretvorio provincijski grad u najveću indijsku privatnu luku, koja će sada postati indijska vrata u svijet, piše The New York Times.

Adani je stekao mineralna prava u Indoneziji, kupio dva teretna broda (i naručio još dva), započeo je istraživačke aktivnosti u Australiji, gdje je ranije ove godine kupio rudnik Abbott Point i luku za ugljen. Tako je Adani postao prekomorski kralj ugljena, dok su njegove peticije za projekte u Indiji zaglibili u ministarskom ratu.

Logističke probleme smo morali rješavati i sami. Indijske željeznice ogromna su vladina birokratska struktura s nekim od najviših vozarina, unatoč sporim vlakovima i malim pošiljkama. Adani je smatrao da je učinkovitiji i ponekad čak i brži transport ugljena 4000 milja morem nego 1000 milja željeznicom. Osim toga, indonezijski je ugljen kvalitetniji od indijskog ugljena.

U samo nekoliko godina Adani je izgradio vertikalno integrirani lanac opskrbe. Svojedobno je isto učinio i Henry Ford, koji je kupio plantaže brazilske gume kako bi opskrbio svoje tvornice automobila u Sjedinjenim Državama. Izvan Indije takva je shema poslovne organizacije rijetka: velike se tvrtke uglavnom koncentriraju na područja u kojima imaju kompetencije, a ostatak proizvodnje predaju vanjskim izvršiteljima. Ali u Indiji se Fordov pristup pokazao najbržim i potencijalno najuspješnijim, komentira The New York Times.

Indija je posljednjih godina postala najveći potrošač indonezijskog ugljena.

Adani Grupa trenutno gradi i projektira sedam elektrana, od kojih je najveća u Mundri. Kada je bilo potrebno luku spojiti na mrežu indijskih željeznica, Adani je odlučio da je najbrže rješenje problema jednostavno izgraditi vlastitu podružnicu. Tako je nastala prva privatna željeznička dionica u Indiji. Promet je na njemu toliko intenzivan da se sada planira izgradnja druge pruge, kaže glasnogovornik Indijskih željeznica u državnom vlasništvu.

Indijski milijarderi kontroliraju znatno veći udio nacionalnog bogatstva od super-bogatih vlasnika u većim ekonomijama kao što su Njemačka, Britanija i Japan. Među indijskim milijarderima na Forbesovoj listi, većina je zaradila kapital na poslovima sa zemljištem, sirovinama ili državnim ugovorima i licencama, odnosno u onim područjima gdje je potrebna potpora vlasti i političara. A zbog te povezanosti poslovnih i političkih krugova, stalna je rasprava da rast indijskog privatnog kapitala nije rezultat gospodarskog oporavka, već klanovskog ponašanja.

Ali postoji i optimističnija točka gledišta. Prema Swaminathanu Ayyaru, stručnjaku na Institutu Cato, indijska je ekonomija danas mnogo otvorenija i konkurentnija kada se uzme u obzir da je od 30 najvećih kompanija kojima se trgovalo na indijskoj burzi 1991., na početku razdoblja ekonomskih reformi, danas je na popisu ostalo samo deset. Takva "fluidnost" više govori o oštroj konkurenciji nego o jačanju pozicija oligarhije.

Sam Adani kaže da je njegovu karijeru uvelike odredila slučajnost. Njegov posrednički rad u vanjskoj trgovini 1980-ih na kraju je doveo do ideje o preuzimanju luke Mundra. Prisutnost vlastite luke i uvjeti posebne gospodarske zone poslužili su kao polazište za širenje poslovanja u elektroprivredi. Problemi s ugljenom u zemlji i loše stanje prometne infrastrukture natjerali su ga da traži alternativu u inozemstvu.

Svih ovih godina Adani je uživao u prednostima dobivanja vladinih odobrenja za svoje projekte. Osim toga, kupio je obalne zemlje od vlade Gujarata po vrlo niskim cijenama. U jednom od poslova cijena je bila samo 540 dolara po hektaru. Nakon završetka izgradnje infrastrukture, Adani je prodao zemljište uz veliku dobit korporacijama koje djeluju unutar posebne gospodarske zone. Jednu od parcela kupila je državna naftna korporacija za 54 tisuće dolara po hektaru, navodi The New York Times.

Adani se toliko obogatio zahvaljujući državi, vladi Gudžarata, kaže glasnogovornik oporbe Babu Maji Shah.

Kako god bilo, u Mundri Adani stvara svoj svijet, piše The New York Times. Organizira stambeno zbrinjavanje zaposlenika, otvorene su privatne škole i bolnica. Postoji privatna zračna luka. Iako se Mundra nalazi prilično daleko od većih gradova, tisuće radnika žele se tamo preseliti jer je za njih tvrtka poput Adani Groupa budućnost.