Tri vrste konja
Uvijek ima onih koji idu prvi, drugi i posljednji. Često sumnjate u svoje snage, postupke i postupke? Motivacija i točan odgovor na sve glupe sumnje.
Parabola o tri vrste konja.
Jedan mladić, nakon što je završio fakultet, zaposlio se kao pomoćnik trgovca. Taj trgovac je bio neznalica i jedva je znao pisati i brojati. Ali trgovina mu je išla dobro, a kapital mu je svake godine rastao. Mladić je pokazao veliko obećanje, a trgovac mu je posvetio posebnu pažnju. I nekako je tipu trebalo predugo da odluči koji će proizvod uopće staviti na pult. Definitivno je bilo više proizvoda nego slobodnog prostora. Trgovac ga je požurio, ali mladić je samo postao promišljeniji i nije učinio apsolutno ništa. Tada je trgovac sjeo do njega i upitao:
- Jeste li ikada čuli priču o tri vrste konja?
Mladić je odmahnuo glavom i trgovac je započeo priču.
Jedan uzgajivač konja imao je najbolje konje na tom području. Bili su ne samo najbrži i najljepši, nego i najpametniji. A kad ih je pustio na ispašu, nije se morao brinuti hoće li ih gurnuti natrag. Konji su i sami znali put kući, te su se rado vraćali tamo gdje su bili oprani, četkani, hranjeni najboljom zobi i voljeni kao obitelj.
Oštre i jednostavne istine koje nisu vrijedne ignoriranja
Ali jednoga dana, kada su konji bili na ispaši, počeo je strašni uragan koji ih je odsjekao od rodnog ranča i počeo ih pritiskati uz planine. Konji su morali trčati cijeli dan i cijelu noć kako bi pobjegli od uragana koji ih je pratio. A do jutra, kada je oluja utihnula, shvatili su da su se izgubili u kamenitoj pustinji. Okolo nije bilo vode ni trave, već samo užareno sunce i suhi vjetar.
Konji su bili zbunjeni jer nikada nisu bili u sličnoj situaciji i jednostavno nisu znali što učiniti. Neki su pali u očaj, drugi su se počeli ljutiti na sve i svakoga, a nekada prijateljsko stado počelo se iskosa gledati. Ali nitko nije mogao ponuditi nikakvo rješenje - gdje god pogledate, posvuda je beskrajna pustinja. I ne zna se s koje strane njihova rodnog ranča.
A onda su neki od najpametnijih konja donijeli čudnu, ali jedinu ispravnu odluku – trčati dok imaju snage. Ali kamo bježati - drugi konji nisu mogli razumjeti. Odgovor je bio jednako jednostavan: ako ne znaš kamo pobjeći, nije važno kamo. Dakle, postoji barem neka šansa da ćete izaći iz pustinje, a ako ostanete ovdje, apsolutno ćete nestati. A nekoliko pametnih i odlučnih konja nije čekalo odluku ostalih, nego je jednostavno pojurilo naprijed.
Ako ste zatečeni, onda ne radite ono što biste trebali
I u svakom stadu uvijek ima onih konja koji nikad ne idu prvi. Uvjereni da su namjere nekoliko odlučnih konja ozbiljne, pojurili su za njima što su brže mogli, dok su ih još vidjeli u daljini.
I u svakom stadu uvijek ima skeptični konja. Oni cijelo vrijeme misle da oni koji trče naprijed nisu u pravu. Da će nestati, upasti u nevolje ili će im se nešto sigurno dogoditi. Ali kada su drugi konji nestali iz vidokruga, konjima skepticima je postalo jasno da se nijedan od njih neće vratiti. I postalo je jasno zašto. A onda su pojurili za svima, dok su se oblaci prašine još vidjeli nad horizontom.
Konji su trebali izaći iz pustinje dok još imaju snage. I jurili su vrlo brzo i bez zaustavljanja. Ponekad su nailazili na male travnjake s gotovo osušenom travom i oskudnim lokvama vode. I prvi - pametni i odlučni konji - jeli su ostatke zelene trave i pili čistu vodu, a zatim bez oklijevanja pojurili dalje. Oni konji koji su trčali drugi, jeli su komadiće trave i pili mutnu vodu sa dna lokva. I opet su potrčali naprijed, dok su se u daljini vidjeli prvi konji. A treći, skeptični konji, morali su žvakati korijenje kako bi nekako obnovili svoju snagu i isisavali vlagu iz mulja kako ne bi umrli od žeđi. I ponovno trčite dok se stup prašine ne otopi u daljini.
Poboljšajte produktivnost i učinkovitost u svemu
I tako se prvim konjima nasmiješila sreća: pustinja je završila, a oni su izašli na prekrasne zelene livade s širokim plavim rijekama i ogromnim drvećem stvarajući ugodan hlad. Odlučili su se ovdje nastaniti i odabrali najbolja mjesta za sebe. Do kraja dana na livade su izašli i drugi konji. Prvima su zahvalili na spasenju i obećali da neće ni sekunde sumnjati u njihove odluke. A sutradan je nekoliko konja iz posljednjeg stiglo do zelenih livada. A kada su ih upitali kamo su ostali nestali, odgovorili su: “Noću se prašina jako slabo vidi na horizontu i predugo su razmišljali gdje je to točno zadnji put”.
- Pa što gubimo vrijeme?! - skočio je mladić jedva odslušavši priču do kraja.
- Još niste odlučili koji ćete proizvod učitati?! - odgovori trgovac.
- Postoji samo jedan način da saznate točan odgovor - to je početi raditi! - dobacio je mladić, brzo popunivši pult.