Kako šefovi varaju podređene

Mnogi rukovoditelji koriste male trikove na poslu. Na primjer, za simulaciju nasilne aktivnosti ili za provjeru podređenih.

Mnogi moji kolege poduzetnici/klijenti koriste originalne tehnike u komunikaciji sa svojim zaposlenicima. Zauzvrat, zaposlenici su im dugo prilagođeni. Dovoljno je da se uhvati 1-2 puta "ugovoreni sastanak", naučiti algoritam djelovanja načelnika.

Na primjer, jedan od čelnika tvrtke odlazi na sastanak. Pitaju ga hoće li se vratiti u ured - navečer će biti potrebno potpisati nekoliko dokumenata. “Da, sigurno ću se vratiti!“ – odgovara glava. To znači - vidimo se sutra.

Predsjednik tvrtke često “zaboravi” svoju jaknu na naslon stolice. Čini se da je u uredu – samo se na trenutak udaljio. Dapače, otišao je već duže vrijeme svojim poslom. A u autu ima još jednu - rezervnu jaknu.

Prije početka sjednice jednog od članova Upravnog odbora bitno zanima podređenog, što će izvijestiti. Čini se da on provjerava spremnost zaposlenika. Zapravo, član Upravnog odbora jednostavno nije u toj temi i želi dobiti barem neku ideju o nadolazećoj raspravi, kako ne bi izgubio obraz pred kolegama i napunio svoj vokabular "pametnim" pojmovima.

Prijatelj predsjednika Uprave volio je zvati zaposlenike na novogodišnje praznike, zvati ih na posao i zadavati im razne teške zadatke. Zaposlenici su pak slali SMS šefu, neke složene tablice. T.e. stvorio privid intenzivne aktivnosti. Zapravo, nitko ništa nije radio i nije išao na posao. Budući da su svi savršeno dobro znali da šef sjedi negdje na planini u Italiji i još uvijek ne čita njihova izvješća!

Rasprava u časopisu:

crnac:
Super je što se tiče jakne, uzeo sam je u servis :)

komentar:
Ja sam za pošten odnos između zaposlenika i menadžmenta. Nikada nisam naišao na ovakva sranja.

olj_25:
Za nove godine ili druge praznike, vikende uznemiravati zaposlenike, osim ako na to upravitelj nema pravo?

agata_g:
Mogu reći samo za sebe :) Mrzim dolaziti ranije nego inače, ili vikendom. 🙂 Mrzim kad dođeš i udariš nekoga na neku glupost kao što je pušenje na trijemu. Kažu da imam talenta doći točno u trenutku kad je netko odlučio kositi.

nedostižan:
Pa u redu je ne opuštati se.

Moj šef zna da radim do 18.00, točno u 17.55 se javi (ako ne u Moskvi) i postavi hrpu pitanja na koja nitko osim mene ne može odgovoriti.

Volio bih provjeriti jesam li otišao ili ne. A ako je u Moskvi, onda u ovo vrijeme zove da pita ima li kakvih vijesti. Ali kad je na licu mjesta, vidi što sam radila cijeli dan, i ljubičast je ako odem 5 minuta ranije.

Tako mi živimo. 🙂

damon_shade:
Zato baš i ne volim velike firme. Neka razmetanja i pojava nasilnih aktivnosti. U malim organizacijama sve je na prvi pogled.

fyu_fyu:
Kad sam nakon škole radio u LFZ-u, šef ljevaonice u 16-45 sjedio je na cesti do svlačionice i presjekao da se prije nitko od radnika ne bi presvlačio. A nisam ni išao na stranačke sastanke)))

vita_che:
Ovdje imam u vezi s tim, prije svega, strašnu zbunjenost - kakve gluposti općenito? imitacija nasilne aktivnosti, trikovi, strah od priznanja da nešto ne znate - sve je to zastrašujuće.

I drugo, tri misli, ne moje – preslušano.

Prva pomisao je da nesposobni ljudi neizbježno dođu do visine karijere u organizaciji. Čak i ako je superprofesionalan, čak i ako je svjetionik znanosti - što je viši položaj, to je bliža nesposobnost. oni koji rade cijelo vrijeme na kraju prerastu u samostalno plivanje. a svi ostali trče se o strop i počnu gubiti vještine čim naiđu. Ovo je na pitanje što gazda "ne u predmetu"

Druga misao - naviknut ćeš se činiti, s vremenom možeš biti. ponekad da bi postao netko, prvo se moraš samo pretvarati da jesi, a onda će pravo znanje posegnuti za kopiranim navikama.

Misao treća – zašto bismo bili, ako se možemo činiti? zašto za vrijeme zimskog odmora čistiti radne ostatke koji te progone, ako možeš natjerati podređene na posao da smiriš dušu i zaboraviš na sve?

Ne znam, na sreću ili ne, ali kod mene je sve puno lakše.