Dobar tata za svakog sina

Dobar tata i najbolji tata.Na webu smo pronašli najboljeg tatu na svijetu i žurimo podijeliti njegove zabavne bilješke s našim čitateljima.

22. studenog 2009

Danas smo se vozili s čovječuljcima na atrakcijama u parku Lianozovsky. Vjerovali ili ne, Small je dopušten u vožnji za odrasle! Mala - naivna duša, umjesto da bezobrazne njuške ide ravno na pristajalište, on se zgužva s kartom u ruci kod kontrolora i drhtavim glasom pita: “I pustit će me unutra?“ – pustili su ga unutra. Već je velik. Pet i pol nije pet za tebe. Strogi kontrolori niti ne pitaju koliko Small ima godina i je li dostigao visinu od 1 metar 40 centimetara. Samo pitam gdje su roditelji. "Da, tata stoji tamo" - i dopustili su Malom.

I onda Old oklijevajući nekako kaže: „Tata, daj mi riječ da nas više nećeš pustiti u ovu atrakciju. Jer on ustaje postrance".

Mali ljudi odrastaju. Odrasti. A ovo su zapravo samo vožnje?

24. studenog 2009

Dolazim na važan događaj. Okolo sjede ozbiljni i ugledni ljudi. Vadim torbu za laptop, otvaram je. Na vrhu laptopa su dva plastična tenka i desetak vojnika. Ozbiljni i ugledni ljudi me gledaju s razumijevanjem.

Dijalozi. O smislu života i prasadima..

Uvrijedio me u nedjelju Staru. Jako uvrijeđen. Dugo sam ga psovao. A danas zove:

Općenito, moja kćer Serafima uskoro ima rođendan. Navršava godinu dana. Prijatelji pišu pisma i pitaju što dati. Jedna prijateljica je htjela dati boje koje se mogu koristiti za slikanje pločica u kupaonici. Zatim isperite i ponovno obojite. "Zašto?"- Pitao sam. "Što Zašto?“ – iznenadila se djevojka. “Zašto farbati po pločicama u kupaonici? Zar stvarno nema drugih mjesta?". Za mene je slikanje u kupaonici poput čitanja ili pušenja u WC-u. Umjetnička istina

- Tata, oprosti mi, molim te..

Pouke očeva. 111 očinskih savjeta od tate

- Dugo sam ti opraštao. Što god učiniš, svejedno ću ti oprostiti..

- A onda, još uvijek možete pitati?

– Naravno da je moguće…

- Koja je riječ za prasad na engleskom??

- Praščiće..

- Kako?

- Praščiće.

- A! Hvala vam! A ti ćeš doći sutra?

- Pa, naravno da ću doći. Volim te ..

- Dobro! spuštam slušalicu..

Tako mi živimo…

30. studenog 2009

Uleti u nedjelju Small i kaže: "Tata, daj mi piće". Pohlepno pije. "Andryusha i ja se igramo". I bježi. idem ja. I nudim im punu vrećicu kategorički zabranjenog čipsa. Ljudi se penju preko ograde i odvoze. Andryusha, u nevjerici, sramežljivo gleda u vrećicu zabranjene sreće. Andryushin djed se pretvara da ne vidi ... Mali ljudi trče u sjenicu i tamo zovu Andryusha ... I iz nekog razloga osjećam se vrlo dobro u duši ... Bio sam isti. A tata mi je na dan isplate donio kutiju apsolutno zabranjene Pepsi-Cole... Bilo je to davno... Ali sjećam se kako nisam mogao vjerovati svojim očima.

Nozdryovshchina.

Dok je Stary radio zadaću, s Petty su igrali dame. Mali je dva puta pobijedio, jedan je izgubio (zadnji - po meni je podlegao da se tata ne bi uzrujao), a jedan je neriješen. Čini se da je Petty naučila potajno uklanjati moje dame s ploče. Poput Nozdrjova. Stari je s vremena na vrijeme skočio i davao Mali savjet.

Što muškarac treba raditi po kući

Tako mi živimo…

6. prosinca 2009

Mali još u dobi koju je pametni Dovlatov nazvao: MPDGPE je mali, stalno djelujući generator pozitivnih emocija. Uskoro će, nažalost, proći. U međuvremenu, bivša supruga kaže Melkyju:

- Baš si sladak, dobar, nježan, privržen..., - razmišlja u potrazi za metaforom. Male brze upute:

- ... vepar!!!

Tako mi živimo…

10. prosinca 2009

četvrtak. Večer. Slušam dobru glazbu. A sutra je petak. Igrat ću dame s muškarcima. Da im prepričam radnju Mrtvih duša. Prerano im je za čitanje. Ali neka znaju za Nozdreva. Još su maleni. Volim ih nekako. ne znam zašto..

28. prosinca 2009

Zovem Melky.

- Slušaj, - kažem, - Djed Mraz me upravo nazvao i rekao da ti je već dobio dar koji si tražio - Lego - Ratovi zvijezda..

Baka me tjerala po dvorištu sa smotanim ručnikom od vafla. Ili koprive. U selu gdje smo živjeli svi su orali; Morao sam pomesti dvorište, nahraniti kokoši, pospremiti krevete i oprati podove. Kad bih pobjegao da se igram a da ne završim posao, baka bi otišla u plot po koprive. Mogla bi me šibati ručnikom ako bi stariji ušli u kuću, a ja sam nastavio sjediti umjesto da ustanem i idem skuhati čaj. Mogao bih se opaliti po zadnjici da se umiješam u razgovor odraslih. „Radi, nemoj sjediti. Sve gluposti iz besposlice“, ponavljala mi je baka. Jednom me udarila po usnama. Vrlo teško i bolno. Zato što sam je nazvao budalom i rekao da ću otići od kuće. Dječje pitanje.

- Vau - ti, - odgovara Mali, - Super! Zašto me nije nazvao??

Lekcije baka i djedova koje su jako utjecale na nas

- Jako je zaposlen. Ima toliko djece, i svima trebaju darovi..

- A kad će mi dati?

- U Novoj godini.

- A kad je? Koliko još dana čekati?

- Malo je već ostalo.

- Što te Djed Mraz pitao??, - kaže Small nervoznim glasom. - Pitao je jesam li poslušna?

- pitao.

- I što si rekao?

- Istina ..

- Pa, zašto?, - drhtavim glasom kaže beba.

- Kažem mu: ponekad ne posluša, ali je, općenito, poslušan.

- A Djed Mraz stvarno sve vidi?

- Pa on sve vidi, ali on je već star, ponekad zaboravi..

- A što će bratu dati?

- Ratovi zvijezda također, samo drugi?

- I pitao je kako mu se brat ponaša?

- pitao.

- A ti si mu rekao da me je on šutnuo? Da nisam ja prvi počeo?

- Ne, dobro, što sam ja tebi, šulja ili nešto? Ništa mu nije rekao.

- Hvala tata. Najbolji si!

Tako mi živimo…

15. siječnja 2010

I jučer je Old prvi put u životu nastupio na pozornici. U predstavi "Crvenokosa, iskrena, zaljubljena". Igrao je ulogu lisice po imenu Laban. Igrao sam normalno tako, ali sam stalno zaboravljao replike. Međutim, on nije sam. Predstava je prikazana za djecu koja iduće godine idu u školu. Mali je gledao. A uskoro će nastup odnijeti u sirotišta ..

Hiperbriga roditelja: savjet psihologa

22. siječnja 2010

U životu ima užitaka, a da ih nisi doživio, ne može se ni naslutiti o njihovom postojanju... Na primjer, ne bih vjerovao da mi netko kaže kako je lijepo ujutro voditi male ljude u školu. Kako je radosno voziti se s njima u autu i razgovarati o životu, neuspjesima i uspjesima, pobjedama i porazima, ljubavi i mržnji, životu i smrti.

26. siječnja 2010

Old je zajedno sa svojim kazalištem otišao u sirotište na predstavu "Crvena, iskrena, zaljubljena", gdje igra ulogu lisice Labana. Djeca su bila od osnovnoškolskog uzrasta i starija... Ali u prvom redu je bio i mališan od oko 5 godina. Izgleda kao mali. Stari me primijetio da sjedi s bratom. Vjerojatno se Old prevario... A kad je stigao kući, rekao je svojoj majci: “Slušaj, možda ćemo ga odvesti kod nas. Samo s bratom, ali?". Moja bivša supruga i ja smo se pogledali i pokušali objasniti... O tome da nismo bogati. O tome da je odgoj djece težak i skup. O činjenici da nam ih, najvjerojatnije, neće dati. O složenosti i dvosmislenosti ljudskog života. O dobru i zlu, na kraju. Zapravo, sa Starim nismo razgovarali. Izjasnili smo se svojom savješću. Njoj je to, iskreno rečeno, ispalo nekako neuvjerljivo. Stari je šutio i postao tužan. Međutim, u njegovim godinama tuga ne dolazi dugo.

Tako mi živimo…

8. veljače 2010

Dobio sam čovječuljak od mene dva borbena transformatora. Identično, naravno, da se braća ne svađaju.

Mali gleda transformatore i zamišljeno kaže:

Kako odgojiti muškarca?

- Tata, vidi, koji su potpuno isti!

- Kako ih razlikujete? - Pitam.

- Polako. Ovaj je moj.

Tako mi živimo…

11. veljače 2010

Bolesne stare vodene kozice. Sve namazano zelenim lišćem. Zadovoljan sam što ne moraš ići u školu. Kaže: „Tata, slikaj me ovako! Sjećanje će ostati za cijeli život".

13. veljače 2010

Mali pritrča majci:

- Slušaj mama, zaboravio sam. Kako se zovu oni koji žive u šumi, nego naši?

Majka je iznenađena:

- Partizani?

- Točno! partizani..

Bježi…

Tako mi živimo.

15. ožujka 2010

Melky dolazi i pita: "Pa, ali kako se piše slovo" tse "? zaboravio sam. Možete pokazati?»Klinac nešto piše. I razmišljao sam o riječima sa slovom "t".

16. ožujka 2010

Stara dobra mediteranska poslovica: „Ušao na galije – veslaj!"

Za 8 dana čovječuljci i ja ćemo se već kupati na moru i živjeti u pravom vodenom parku. Jadni tata - Maleni smije na strašne tobogane samo u pratnji oca i pod očevom odgovornošću.

Prošle godine Petty je naučio plivati ​​i zabrinuto me pita je li zaboravio plivati? "Nisam zaboravio", odgovaram.

Ali imam 39 dana odmora.

12. travnja 2010

Uzela sam Pettyja s njegovog pripremnog sata. Manji brat koji već iz bratovog iskustva zna da su strogo traženi za nedostatke u učenju i da je ofenziva najbolji vid obrane, odmah mi prijekornim tonom kaže: „Pa zato si me i uzeo sa sobom. ti na more. Učiteljica mi je rekla da sam puno propustila i zaostala i napisala psovke!".

Pouke očeva. 111 očinskih savjeta od tate

- Ništa. Nadoknaditi. Ali kakav crni! Što je učiteljica napisala?

"Još ne znam čitati pismeno", tužno odgovara Melky.

- Pa nema veze. Idemo to shvatiti.

Dođemo kući, pogledamo zadatak, a tamo piše velikim slovima crvenim: „U redu! Dobro napravljeno!"

Tako mi živimo…

12. travnja 2010

Ne žele da se Petty ove godine upiše u prvi razred. “Malo još” – kažu. Igra se u učionici ... veljače ..

I iz nekog razloga sam tužan..

19. travnja 2010

Sretan sam kad pratim Olda u školu. Iz nekog razloga mi je lako i ugodno - idemo, tiho pričamo o životu i slušamo dječji radio.

29. travnja 2010

Kupio sam ih nekako na njihov zahtjev vojnika. Čovječci su bili oduševljeni, lezi na pod, igraj se. I onda je Old slučajno nagazio na vojnika, slomio se, a onda je tata nagazio, tata je imao veliku nogu i nekoliko vojnika je slomljeno. Petty je bio uzrujan, a tata mu kaže da ga Petty ne gnjavi, ali da ne bude tužan, jer će tata imati plaću, pa će ipak kupiti.

Baka je upozorena da je pas čistokrvan, teškog karaktera. Ne možete vikati na Venyu, ne možete ga kažnjavati i obrazovati, inače će se uvrijediti, patiti i može, što dobro, učiniti sebi hara-kiri. Mama se neljubazno nasmiješila... Učinila je sve što je bilo moguće da se Venya ponaša kao pravi Japanac: zabadala je nos u kakicu na tepihu, pljusnula ga novinama, vikala: "Opa, gade, rekao sam!". Ali Venya se jednom zauvijek zaljubio u svoju ljubavnicu i zadovoljno joj polizao lice, čim je mama oklijevala. zeleni mir

Petty me zove jučer i pita:

Kako odgojiti muškarca?

- Tata, i kad budeš na odmoru?

- Od 1. lipnja, - kažem, - treba biti ..

- A ovo je uskoro?

- Dolazi uskoro.

- Nakon prekosutra?

- Ne, - kažem, - za mjesec dana. I što?

- Pa, obećao si da ćeš kupiti vojnike..

Tako sam saznao da Melky brka dva pojma: tatinu plaću i tatin godišnji odmor. Jednostavno zna da su oboje dobre stvari.

Tako mi živimo.

Mali je došao majci, privio se uz nju i pita koga više voli - njega ili brata.
- Pa, - odgovara bivša žena, - volim vas oboje. Jednako. Kao dva prsta. Koju više volite?

- Ne, - kaže Small, - ovo nije po pravilima. Prema pravilima, morate odgovoriti nedvosmisleno – ili ja ili on. Pravila su. Instalirao sam ih.

- Ne, - kaže majka, - i dalje je isto. I tvoja pravila su pogrešna.

- Pa razmisli, - inzistira klinac, - ja sam išao kod tebe, a on kod tate.

- Kao ovo?

- Pa ja sam vitka, a on debeo, moja glava je ovalna, a njegova glava okrugla, kao tatina..

- Sve je isto, - smije se majka, - isto. Lezi i spavaj, dušo..

Ovo je samo jedna od faza shvaćanja svijeta. Beba raste.

2. svibnja 2010

Mala igra na drugom katu na računalu u strateškoj igri Star Wars. S vremena na vrijeme mi se otkotrlja s ponudom da vidim zanimljive stvari. Još jednom, otkotrljajući se, iznenada pita:

- Tata, a što je više od sto pedeset ili dva jedna nula?

Lekcije baka i djedova koje su jako utjecale na nas

Veliki brojevi su tako teški!

Kad pomislim koliko sam malom roditeljske ljubavi manje dao od njegovog brata, koliko nisam dao i nikad nisam uspio, osjećam se jako, jako bolno, gadno i posramljeno. Pogotovo kad mi u snu Melky priđe, pritisne mi nogu i šuti, čeka da ga pogladim po glavi... i nasmiješi se.

Ako znaš na što mislim.

***

29. travnja 2011

Lukavi stari buba zvao je goste za sutra, govoreći svojoj majci da se slaže sa mnom, a meni da se slaže sa svojom majkom... Ali van grada je sada tako dobro! Morat ću sutra ujutro ići po pizze, a onda dostaviti male pljačkaše! Ne prekidajte zujanje, samo zato što nas je lukavi buba zavrtio oko prsta! Djevojke će opet doći!

1. svibnja 2011

Kakva zabava, utovarivši petero djece na stražnje sjedalo, provozati se postajom prometne policije... čovječuljci skrivaju glave, smiju se, sviraju i udaraju me kroz sjedalo... prometni policajci se prave da ne vide ...

6. svibnja 2011

Nisam više dijete!

Nešto je jako dirljivo i bolno kada Melky stane na prste na visinomjer kako bi došla do šipke od 140 cm, nakon čega se ljudi puštaju na strašnu vožnju "Cobra"..

Strogi kontrolori ne puštaju Melkoya na zastrašujuću atrakciju "Cobra": ((((. Kažu da još trebaš odrasti..

Kažu: „Čak i ako stojiš na prstima, još uvijek ne dosegneš šipku mjerača visine!"

Ali vozili smo se na panoramskom kotaču. 73 metra! Eh, dobro je preskočiti školu!

8. svibnja 2011

Da Old više nije dječak, već mladost, najbolje se vidi na 73 metra visokom Ferris kotaču na VDNKh. Prije dvije godine divio se mom voljenom gradu, dašćući govoreći da su ljudi dolje kao mravi. Sada ni on sam ne razumije što je u ovom panoramskom kotaču našao tako čarobnog u usporedbi sa Sobom straha i 5D kinom. I gleda odozdo na svog mlađeg brata, iz ptičje perspektive iskreno oduševljen... A posebno im se sviđaju psovke ispisane crnim flomasterom na željeznoj konstrukciji na visini od sedamdeset metara....

Što muškarac treba raditi po kući

Sazrijevanje muškaraca..

12. svibnja 2011
05:07 ujutro

Kako čudno - otišli su 9. svibnja čestitati djedu Pobjedu, a čovječuljci su dobili darove!

12:01 sati

Staromu kažem:

- Ako želiš osvojiti žensko srce, pozovi djevojku u operu (trošenje na moj trošak je svetinja).

"Ne treba mi baš", tmurno odgovara Old.

- Kao što znate. Ali, podsjećam, nisu sve djevojke iste. A neki od njih ubrzavaju rad srca.

Stari ne odgovara, mrko me gleda i mrmlja nešto ispod glasa..

Tako mi živimo

13. svibnja 2011

Vrlo smiješan prizor - čovječuljci u frizeru!

14. svibnja 2011

Stary ima takav cjelogodišnji zadatak - voditi "Čitateljski dnevnik". Tu trebate zapisati dojmove o svojim omiljenim knjigama. Zadnji put je Old pisao o Malom princu - i svi su bili sretni: ja, ljubazna učiteljica Galina Yurievna, koja je dobila predsjedničku stipendiju, i sam Old.

Ovoga puta opisao je najzanimljiviju debelu knjigu koju je pročitao - iz serije "Ratovi zvijezda" pod strašnim naslovom "Osveta Sola". S obzirom da je dobra polovica Čitateljskog dnevnika posvećena taktici pobunjeničkih krstaša u bitci kod Yavina, nejasno sumnjam u visoku ocjenu ovog dijela Čitateljskog dnevnika. Old i sam hoda vrlo zadovoljan i pita me za mišljenje treba li ukrasiti Čitateljski dnevnik slikom zvjezdanog razarača klase Imperial Invincible. Rekao sam da ne moram.

Hiperbriga roditelja: savjet psihologa

Tako mi živimo. Onda čitamo..

18. svibnja 2011

Tako zanimljivo - jučer su mi povjerljivo čitani stari moji omiljeni stihovi - Blok, Balmont, a također i pjesma, kako ja razumijem, A.Makarevich "Snijeg". Blizu mu je... Samo ponekad sam se izgubio, i morao sam prvi početi. Tata dobro sluša svoje omiljene pjesme, a ne kao brat koji još priča samo o ježevima i jambima!

24. svibnja 2011

A Stare pjesme Bloka i Balmonta mi s izrazom čita i pita koji je pjesnik važniji - Blok ili Balmont. Blok, - odgovaram tmurno, ali odbijam daljnje rasprave o ruskoj poeziji. A za prostodušnog Melkyja, za sada, da je samo jamb i trohej, da samo trohej i jamb. On je jednostavna duša - još uvijek ne razumije dimenzije tricikla..

Tako mi živimo…

26. svibnja 2011

Od sada Melky ima narančasti pojas u karateu! Pretpostavljam da nemaš nikakav pojas, ali Melkoy ima cijelu naranču. Sada može sagraditi bilo koju sitnicu u žutim pojasevima. O bijelcima da i ne govorim...

Sutra idemo kupiti sam remen..

Tekst je objavljen uz očuvanje autorovog stila i pravopisa. Nove bilješke najboljeg tate možete pratiti u njegovom "Žurnalu uživo" szg3.livejournal.com "Privatni dopisnik"