Koliko košta ljubav?
Uz slatki raj u kolibi ili pravi muškarac i dalje treba dati svojoj ženi skupe darove? Malo razmišljanja o vremenu, moralu i novcu.
Boršč s jeftinim kobasicama nije problem ako ga skuhate dragoj osobi, jer "sa slatkim rajem u kolibi". Ili pravi muškarac ipak mora svojoj ženi darivati skupe darove i hraniti je kavijarom?
Ponekad mi se čini da je pakao na zemlji već došao. Prijateljica govori o svom novom muškarcu: "On je bogat, on je stvarno bogat, a ne kao bivši". Ne znam zašto je prestalo biti neugodno. Na poslovice i izreke da nećeš biti pun ljubavi, svi često, s dubokom vjerom i uvjerenjem, klimaju glavom. O tome se više ne šapuće, šapat je prerastao u glasne parole i deklaracije.
O svojoj bivšoj ženi poznanik s tugom i čežnjom kaže: "Nisam je svladao, nisam je povukao.". Neki ***** kredit. O tome čak ne kaže s prezirom da je žena pronašla starog bogatog tatu, već sa žaljenjem. Ne razumijem baš muškarce koji biraju žene, u koje trebate uliti, Bože oprosti, sredstva, a onda se bojati da će vam auto za podešavanje biti oduzet.
Sve su se djevojke zeznule? Lagane pile i prave djevojke
A to je ženina isprika, da je majčinski instinkt njezine ***** nekako tjera da traži boljeg mužjaka, mužjak, kažu, mora hraniti buduće potomstvo.
A onda svi sjede i uzdišu o vremenima i običajima.
Kad mi se budući muž udvarao, nekako je nazvao i pitao osjećam li ikakvu inferiornost, jer on je siromašan i ne može si priuštiti skuplje udvaranje, a obitelj me naučila malo drugačijem načinu života. Rekao sam mu da ode u *** s takvim mišljenjem o meni i da više ne zove. Muž se toga još uvijek sjeća. Kaže da moji opsceni povici "držiš me za prostitutku? jebi se..!»Konačno ga uvjerio u izbor.
Nismo si mogli priuštiti odlazak u kafić. Jednom je Andrey kao student skupio nešto novca i pozvao me u pizzeriju. Naručio sam najjeftiniju pizzu. Bez ***** kave i sladoleda sa salatama. Andrej je naručio još jednu brdo hrane, malo sam se radovao tome, shvatio sam da će onda sjediti na krumpirima tjedan dana, ali sam lažirao tu radost, jer me je za to ipak pozvao.
Arogancija djevojaka: patos moderne žene
Prvih godina našeg zajedničkog života kuhala sam boršč s jeftinim kobasicama. Tata je došao u posjetu i cvilio: “Kako ti ovo jedeš?»Roditelji su nudili pomoć, ponekad je i nametali, dostavljali je svojim kućama, ali ja sam uvijek mislio da je sve dobro, da se trebamo nasmijati svojoj poziciji vječnog siromaštva, nadahnuti se da je čak i zabavno i zabavno. Bilo je vrijeme kada nije bilo novca za kruh. Nije me smetalo niti ljutilo. Uvijek je išlo paralelno, a da me nije dodirivalo. sretan sam. Nema para za kruh. Dva različita aviona. Kako to može utjecati na moju sreću??
I sad gledam cure kojima je sve malo i malo, nakon pite sa kupusom, već hoće sendvič s kavijarom, a nakon kavijara od jastoga. „Što si učinio za našu vezu?"Oni pitaju. “Koji si nadjev kupio za moju pitu??"
Ovo je neka vrsta ****** ******, nikad neću promijeniti svoj stav prema ovome, ma kakvim aforizmima ga sladili.
