Poruka niotkuda. Sresti ćemo se opet

Ponekad pokušavamo napisati pismo osobi koju nikada nismo vidjeli i nećemo vidjeti..

Nisam ti dugo pisala, možda zadnjih 4-5 života. Dugo nisam mogao pronaći tvoj trag, a nitko nikoga nije učio kako se to radi.

Svakim životom tjeskobno gradimo svoj svijet oko sebe, u koji može ući samo uzak krug ljudi: voljena osoba, prijatelji, obitelj i samo skupina drugih prolaznih poznanika. Ali tek kad odemo, gubimo sve odjednom. I sljedeći život nakon ovog života počinjemo tražiti sve one koji su nam bili dragi.

Svi se ljudi na ovom svijetu poznaju – ili gotovo sve. A to postaje jasno tek kada nekoga upoznamo, odmah osjetimo vrlo topao osjećaj, ili s kontrastom, naprotiv. Da li si bio svoj ili neprijatelj ili nam nisi ništa značio, sugerira nešto iznutra. Ono što ponekad pogrešno nazivamo šestim čulom..

... a tko si bio tih godina kad smo se poznavali? Možda te samo jedan poznavao, ali ne i tebe.

Ponekad pomislim da sam te vidio jednom za ljetnim stolom u kafiću, u starom selu u Italiji ... ili su bili neki od onih koji su zajedno izgradili prvi neboder u Americi ... ili smo se ti i ja borili rame uz rame strana na palubi gusarske škune u slavnim danima filibustera ... ne ... ne, ne sjećam se, možda smo jahali na istoj devi utirući put svile do Kine ... ili sam te oteo noću iz harema velikog kana zlatne horde?

Kako pozvati djevojku na spoj da ona pristane?

Možda su još sačuvana ona moja prva pisma u muzejima koja sam vam napisao, ili katreni u starim sveskama na prašnjavoj polici i stihove mojih pjesama još pamte naši očevi.

... Ne mogu reći ... Ne mogu, možda još nisam dovoljno zreo da se sjetim? Imam više snage nego što mi treba i manje nego što želim. Ili ste možda i sami već naučili razlikovati život? Onda mi reci zašto te se sjećam.

U ovom životu sam pod znakom Marsa, a ne Venere kao ti, iako je ovo vjerojatno najbolje. A kako živim, mogu opisati samo riječima Leonarda Cohena:

“Sentimentalan sam ako razumijete na što mislim;
Volim zemlju, ali ne mogu podnijeti što se u njoj događa.
I nisam ni lijevo ni desno.
Danas samo sjedim doma,
Izgubljen u ovom beznadnom malom ekranu.)."

P.S. svijet nije poludio, a ovo je obična poruka niotkuda... srešćemo se opet..