Ljubitelj heroja khoten bludovich

Don Juan, Giacomo Girolamo Casanova, Sir Robert Lovelace. Ali što znamo o našim herojima ljubavnicima u epu? Dandy heroj čija je pojava ostavila neodoljiv dojam na žene.

Etnograf A.N. Nikiforov, koji je putovao 1926. i 1927. u Zaonež i Pinjež, kasnije se prisjećao: „Priznajem, bio sam zadivljen zasićenošću sela seksualnošću, koja je slijedila na svakom koraku. Izražavala se u govoru, u svakodnevnim pričama, u činjenicama obiteljskih odnosa, u djelima usmenog stvaralaštva itd.d.". Po riječima istog autora: “... žene skupljači ponekad se užasavaju onim što čuju u selu. Čovjek kolekcionar često se suočava s dojmovima još jače kvalitete.".

U seoskom se okruženju dobro razumjela razlika između skladbi opscenih i pristojnih žanrova. Ako su vesele blagdanske pjesme pjevali uglavnom mladi, onda su duhovne pjesme i epove izvodili stariji ljudi. Međutim, ta dobna razlika nije bila apsolutna, jer je među starima bilo i posebnih poznavatelja dragih priča. Vrijeme izvršenja bilo je značajnije. Tako su tijekom Velike korizme na ruskom sjeveru sve opscenosti bile zabranjene i zvučali su samo epovi i duhovni stihovi. Zbog toga su djela ovih žanrova bila ujedinjena općim konceptom "kozmenog pjevanja".

Zapleti otvoreno erotske prirode pojavili su se tek na periferiji herojske tradicije, kao rezultat njezina osebujnog križanja sa žanrovima otvorenim za erotiku. Pored legendi o Herkulovim vojnim podvizima.

Pojavio se Herkul i priča o tome kako je ovaj junak lišio djevičanstva pedeset kćeri kralja Tespija, što je, prema nekim verzijama legende, uspio učiniti u jednoj noći. Faličke slike Herkula, koje su bile popularna tema u grčkom slikarstvu vaza, bile su povezane s radnjama satirnih drama. Došlo je do svojevrsnog brisanja granica između epske i "karnevalske" tradicije povezane s agrarnim kultovima. Također je urezana na obrednoj razini. Tako su legende o Herkulovoj proždrljivosti poslužile kao objašnjenje za poljoprivredne svetkovine, koje su uključivale ceremonijalne psovke.

Reminiscencije na sveti brak kralja i božice je priča iz akadskog epa o seksualnoj neumjerenosti Gilgameša, koji je poželio sve žene i djevojke Uruka pod svojom kontrolom, i o tome kako mu se božica Ištar ponudila; ritualna i mitološka osnova može se pratiti u priči o Gilgamešovom sudrugu - Enkiduu, koji je tri dana i noći "spoznavao" bludnicu Shamhat.

50 savjeta kako biti veliki ljubavnik seksa

Čini se vjerojatnim da vragolasta priča sadržana u jednoj od karelijskih runa o tome kako je junak Lemminkäinen, nakon što je izveo pothvate u podzemlju, završio na otoku, gdje je zaveo četrdeset djevojaka, seže u neku pjesmu pjesme s pučke fešte.

Avanture u stilu Lemminkäinena bile bi vrlo prikladne za ruskog heroja Alyosha Popovich, o kojem se kaže:

On je mito mladim ženama,
I ruga se crvenim djevojkama.

Međutim, sadržaj nam poznatog ruskog epskog epa ne odgovara donžuanskom ugledu ovog junaka. Aljošin "aktivan" uključuje samo priču o njegovom zavođenju sestre braće Brodovich, ali u ovom epu ponašanje kijevskog junaka opisano je s punim simpatijama i ne izaziva nikakvu osudu. Ovdje se erotski interes povlači u pozadinu, čini se da je glavna stvar da je Alyosha osramotio hvalisavu braću. Jedini epski zaplet koji opravdava mišljenje o Aljošinoj sramotnoj ljubavi prema ženama je priča o njegovom neuspješnom druženju sa ženom Dobrynya Nikiticha, a gore citirana primjedba odnosi se na ovu radnju. Ali ovaj ep samo se nadovezuje na temu Aljošinog donžuanizma, ne potvrđujući je ni na koji način. Već uspostavljena reputacija slobodnjaka odredila je sliku Alyosha u epu "Četrdeset Kalik". Aljoša u njemu djeluje kao pomoćnik pohotnoj ženi kneza Vladimira, koja pokušava zavesti, a nakon neuspjeha ovog pokušaja, oklevetati i uništiti vođu hodočasnika, pobožnog Kasjana. Ovaj opći trend dobio je svoj logičan završetak u ukrajinskom folkloru, u kojem se Alyosha pretvorio u grešnika kažnjenog od Boga.

Drugi junaci ruskog epa ne dopuštaju sebi takve stvari. Junaci opjevani u epovima najčešće zanimanje za žene smatraju nečim sramotnim, odvlačeći ih od herojske misije, a to je zaštita Rusije od neprijatelja. Glavni kijevski heroj Ilya Muromets opisan je kao uvjereni neženja. Kada mu u epu o Iljinim putovanjima natpis na kamenu nudi izbor puteva, od kojih bi jedan trebao voditi u brak, junak izjavljuje:

33 jednostavna savjeta za dobar seks i ljubavnika

Da, za mene je biti stari zhonat?
Mlad sam da to uzmem, pa je to u vlastitom interesu tsyuzhe;
Da, uzimam staro - da, nema zamjene ..

Junak preferira put na kojem je obećana smrt od ceste koja vodi u brak. Kasnije, nakon što je već isprobao druge mogućnosti, Ilya ipak kreće na "bračni" put, ali ovdje ga čeka podmukla zavodnica, čiji je krevet smrtonosna zamka.

Jednako indikativan je i ep o Dobrini Nikitiču, čiji je glavni podvig pobjeda nad Zmijom Gorynychom. Junak spašava prinčevu nećakinju od Zmije, a u potpunom skladu s kanonom takvih herojskih legendi, popularnih među mnogim narodima, nudi mu se da se oženi spašenom ljepotom. Međutim, junak odlučno odbija ovu ponudu. U ruskoj tradiciji, finale vjenčanja se ispostavlja nemogućim. Kada se u epovima spominje brak Dobrynya, ova radnja je lišena neovisnog interesa i pojavljuje se samo kao pozadina već spomenute priče o neuspješnom povezivanju Alyosha Popovich sa Dobrynjinom ženom.

Priča o lijepoj Eleni nezamisliva je u ruskom epu. Kada junak Potok krene na svoju otetu ženu, čak mu ni imenovana braća - Ilja, Dobrinja i Aljoša - ne žele pomoći, jer im se borba za ženu čini nečim nedostojnim. Nakon što Potok konačno pronađe svoju ženu, mišljenje njegovih suboraca u potpunosti se potvrđuje. Streamova žena prelazi na stranu otmičara i pokušava uništiti svog muža čarobnjaštvom. Samo pomoć sv. Nikole Mozhaiskyja spašava Potok od ovih čarobnih čarolija, nakon čega će junak pogubiti izdajicu. Na sličan se način odvijaju događaji u epovima o otmici supruga Ivana Godinoviča i cara Solomana od strane neprijatelja, čije se žene također pokazuju kao izdajice i također su kažnjene smrću. Jedini ruski ep koji govori o sklapanju provoda (Dunav i Dobrinja dobivaju ženu za kneza Vladimira), razvija se u tragičnu priču o tome kako je junak Dunav pogubio svoju ženu i sina, a zatim izvršio samoubojstvo. Drugi epovi govore o čarobnici Marinki, koja je zamalo ubila Dobrinju i Gleba Volodjeviča. Lacidno raspoloženje žene kneza Vladimira razotkriveno je ne samo u epu o Kalikama, već i u epu o Zmiji-Tugarinu, gdje je princeza prikazana kao gospodarica neprijatelja ruske zemlje. Sklonost razvratu karakteristična je i za ženu moćnog Svyatogora, koji potiče Ilju od Murometsa da stupi u vezu s njom.

Kegelove vježbe za muškarce koje će vas učiniti bogom seksa

Već je napomenuto da se na općoj epskoj pozadini ruska epska tradicija ističe svojom specifičnom protubračnom orijentacijom. Iznimke su rijetke. Ovo je priča o ženi Daniila Lovčanina, koji je počinio samoubojstvo kada je knez Vladimir ubio njenog muža, i priča o ženi Stavr-Boyara, koja je spasila svog nemarnog muža koji je pao u zatvor. Ovdje je jasno odstupanje od općeg stava epskog epa, u kojem prevladava preziran i sumnjičav odnos prema ženama. Čak ni sestra kneza Vladimira, koju uznemirava car Gremin, ne želi "uništiti ženski guzn, da ... uništiti cijeli grad" i spremna je popustiti neprijatelju radi spašavanja Kijeva. Na isti način, lijepa žena Danila Ignatijeviča, prateći svog muža na dvor kneza Vladimira, upozorava ga:

... fsëradi guzna i radi zhenski Hrabri i ljubazni molotstsi umiru!

Za karakterizaciju odnosa heroja prema ženama posebno su indikativni epovi koji govore o dvoboju s djevojkom ratnicom. Slične legende poznate su među mnogim narodima, ali samo u ruskoj tradiciji pojavljuje se epizoda kada nakon teške i neuspješne borbe Ilya Muromets savjetuje svog mlađeg suborca:

Ti goy ecu, Dobrynyushka Mikitin mladi!
Ne poznaješ stisak žene:
Zgrabite ženu za pelkice (t.e. grudima. - E.M.), udarac u zvuk -
Bit će žene krvave rane.
Isto je i u epu o Dunavu:
„Joj ecu, Dunav i sin Ivanovits!
Treba tući ženu na pelkama, udarati u dupe;
Ishe ta-de ranonka - krvava /.."
Unajmljen da tuče Dunav na pelk, šutne u guzicu, -
Tada je ovdje de Nastasyushka briznula u plač.

U većini epskih zapleta Tatari se pojavljuju kao neprijatelji Kijeva u ruskom epu, a slobodno se može reći da su se epske legende o kijevskim junacima konačno oblikovale tek nakon provale Tatara. Dakle, epovi koje poznajemo sežu samo do izvorne kijevske tradicije. Zapravo, kijevske epske legende, koje su bile namijenjene pozornosti budnika, koji još nisu znali ništa o Tatarima, ali su se borili s Polovcima, Pečenezima ili ratnicima iz drugih ruskih zemalja, očito su imale bitno drugačiji karakter. Iz priče kronike, osobito se zna da je junak Aljoša Popović naslijedio heroja po imenu Aleksandar Popović, koji se nije činio podmuklim lukavcem, već ludim berserkerom, sposobnim napasti vlastitog princa u vrućini bitke. Glavni epski junak Ilya Muromets je kozak ili seljački sin, koji odražava stvarnost 16.-17. Očito, baš kao i u epskim legendama drugih naroda, u kijevskom epu glavni su likovi bili predstavnici vojne aristokracije. Očito je neprijateljski odnos epskih pripovjedača prema ženama, kao i naglašena grubost junaka koje hvale, kasno stjecanje ruskog epa, koji je postao vlasništvo seljačke sredine. Kao dokaz postojanja drugih epskih oblika može se ukazati na sadržaj već spomenutog epa o Dobrini i zmiji. Snažno poričući mogućnost braka između junaka - pobjednika Zmije i ljepotice koju je spasio, ovaj ep jasno argumentira raniju tradiciju u kojoj se afirmirao brak, uobičajen za priče o borbi zmija.

Što muškarci dobivaju od ljubavnica: prednosti i mane ljubavnice

Ovo nije jedini primjer koji pokazuje kako su se ti epski zapleti promišljali, čiji početni sadržaj nije odgovarao kasnijoj instalaciji epske tradicije. U nekoj fazi razvoja ruskog epa u njemu se pojavio ep, koji je značajno odstupio od općeg stereotipa. Hvali dandy heroja čija je pojava ostavila neodoljiv dojam na žene. Churila Plenkovich osramotio je kneza Vladimira svojim bogatstvom, ali kada je ovaj odlučio dokazati svoju moć i odveo Churilu u dvorsku službu, sve su Kijevske žene pogledale u njega i, više od ostalih, suprugu Vladimira Apraksyja. Uznemireni princ bio je prisiljen poslati Churilu kući, čime se potpuno osramotio.

Priča o Churili, koji je toliko očarao sve kijevske dame da su ga za banketnim stolom pogledale i porezale ruke, transpozicija je biblijske priče o Josipu. Ideja o posebnoj Josipovoj ljepoti utisnuta je i u popularne apokrifne legende "Iz kojih je dijelova stvoren Adam", prema kojima je, nakon smrti prvog čovjeka, Samson naslijedio njegovu snagu, a Josip "slatkoću". Ova izvedba postala je javno vlasništvo i odrazila se u narodnoj predaji, a uz biblijskog zgodnog, pripovjedač epa našao je za shodno spomenuti i dandyja Churilu:

Bilo bi mi drago da te, dijete, mrijeste
Bila bih lijepa u Osipu Lijepom,
Šetao bih te lukavo
U onom Churilu u Plenkovichu..

To jasno daje do znanja kako je priča o Churilu mogla posuditi jednu od epizoda Josipove priče, međutim, za razliku od čestitog biblijskog junaka, kijevski zgodan muškarac je u ruskom epu dobio reputaciju ženskara. Na primjer, u jednoj od verzija epa o šefovima taverni, poslani Ilya Churila, našavši se na ulicama Kijeva, zaboravlja na nalog kneza Vladimira:

Misli u ženskoj glavi. Seksualne misli žena

Skrenuo je u Mariinsky lane,
Da, zabavljam se s djevojkama,
Da, zabavljao sam se sa ženskim pomoćnicama.

To podsjeća na sklonosti koje su pripisivane Aljoši Popoviću, i nije slučajno što Dobrynya spominje ove heroje rame uz rame opominjući svoju ženu koja ostaje kod kuće:

Samo nemojte pratiti Churilu za Plenkovića,
I ne idi prijateljima zbog Meše Popovića ..

Daljnja epska biografija Churile podsjeća na sudbinu Alyosha u epu o sklapanju provoda. Churila je također bio osramoćen - poseban ep govori o njegovom gubitku u natjecanju s herojem Dukeom. U oba slučaja slično su opisani postupci princa Vladimira, koji je pokušao pomoći Alyoshi (u povijesti provodadžija sa svojom suprugom Dobrynyom) i Churili (u povijesti natjecanja s Dukeom). Međutim, ako je Alyosha sramota samo pokrenula njegovu hrabru herojsku biografiju, onda su Don Juan i kicoš Churila izazvali nedvosmisleno neprijateljske osjećaje među pripovjedačima. Njegova karijera završila je u epu "Churila i Katerina". Ep počinje opisom Churiline kicošice, koja ide ženi starog Bermyata, Katerini, i zavodi je. Muž uhvati ljubavnike i ubije oboje.

Tako su, kao odgovor na pojavu Čuriline priče, koja nije odgovarala općem moralističkom stavu ruskog epa, pripovjedači sastavljali epove u kojima su osramotili, a potom i ubili junaka koji im je pobudio neprijateljstvo. Opscena reputacija Alyosha Popovich može se smatrati argumentom u prilog činjenici da je u ovom slučaju evolucija imala suprotan smjer: u početku su se neke zaplete bile povezane s imenom ovog heroja koje su odgovarale takvom ugledu, ali su kasnije bili zaboravljeni. U priči o Churili, pripovjedači su "deheroizirali" i "uništili" ljubavnika heroja, u priči o Alyoshi zadržali su odnos poštovanja prema ovom junaku, ali, kao što možete razumjeti, donekle su oplemenili njegovu biografiju.

Pravila i tajne ljubavnika

Posljednji primjer nije jedinstven. Možete ukazati na još jedan erotski epski zaplet, u kojem se dogodila najodlučnija promjena - sve do potpunog gubitka izvornog erotskog sadržaja. Ovo je priča o Khotenu Bludovichu.

* * *

Ep o Khotenu Bludovichu počinje pričom o svađi između dviju udovica koje su se srele na gozbi. U većini epskih verzija ova se gozba događa kod kneza Vladimira. Hotenova majka udvara sina lijepoj Chyni, ali djevojčina majka odgovara uvredljivim odbijanjem, čemu svjedoče svi gosti. Hoten saznaje od svoje majke što se dogodilo i obračunava se s obitelji prijestupnika. Razbija joj kuću, nakon čega se na otvorenom susreće s braćom Chyna i ubija ih u dvoboju. Zatim, Khoten dolazi do kuće poraženih i zahtijeva:

Poškropit će moje koplje Murzhametove zlatom i srebrom,
Neka se prekrije veličanstvenim arapskim bakrom..
Ti ćeš poškropiti moje koplje,
Posipaš ga mat-srebrom.

Chynina majka ne može ispuniti zahtjev Hotena, koji vodi Chynu sa sobom i udaje se za zarobljenicu.

Ep se temelji na poznatoj folklornoj radnji - priči o borbi junaka s braćom njegove voljene. Ona čini osnovu epa „Aljoša Popović i braća Brodoviči“, balada „Fedor Količati“, „Ivan Dudorovič i Sofija Volhovična“, južnoslavenskih pjesama o Ivanu Livnjanu, Tadiji Popoviću, Mitru itd. U priči o Khotenu, ovaj zaplet postaje temelj povijesti gradske svađe, podsjećajući na sadržaj novgorodskog epa o Vasiliju Buslaeviču. Ova dva epa slična su u tako specifičnom detalju kao što je aktivna uloga junakove majke. Ove usporedbe, kao i promatranja zone rasprostranjenosti Hotenove povijesti, dovele su istraživače do zaključka da je, kao i priča o Vasiliju Buslaeviču, ep o Khotenu nastao u Novgorodu, a tek kasnije pripovjedači su njegovo djelovanje prenijeli u Kijev. Međutim, čak i nakon što je ep počeo pričom o blagdanu kneza Vladimira, pripovjedači su jasno osjetili tuđinskost slike Khotena u kijevskom svijetu. Hoten je ostao u okviru vlastite zavjere. Ni u kojem slučaju se ne govori o njegovim susretima s poznatim kijevskim herojima.

Gdje pronaći ljubavnicu ili kratki tečaj od iskusnog "iznajmljivača"

Dugo vremena povijest Khotena nije izazivala veliki znanstveni interes, njezin se sadržaj činio iscrpno objašnjivim navedenim usporedbama. U djelu Yu.I. Smirnov, koji je sažeo povijest proučavanja epa o Khotenu, istaknuo je, međutim, dva detalja koja nisu našla potpuno zadovoljavajuće objašnjenje. Izvor epizode s kopljem i zlatom u završnici epa nije jasan. Nema analoga u drugim epskim zapletima, što se bitno razlikuje od tipičnih opisa bitaka, gozbi, ženske ljepote, priča o odlasku junaka na otvoreno polje itd. Podrijetlo imena i patronimika Khoten Bludovich također nije potpuno jasno.

Analizom ovih okolnosti moguće je utvrditi kontinuitet epa ne samo s naznačenom herojskom zapletom (borba ratnika s ljubljenom braćom), već i s posve posebnom legendom erotske naravi. Počnimo s Hotenovim zahtjevom. Slika koplja poprskanog zlatom, tako netipična za ep, bliska je metafori snošaja koja se koristi u "Priči o mladiću i djevojci". Momak koji se pojavio u ovom eseju objašnjava kako slijedi:

Draga ecu moja lijepa djevo! Imaš li arapsko crveno zlato, ja bih svoj biser napravio u tvoje čisto srebro, zabio bih svoje damast koplje u tvoju izravnu, dobrovoljačku vojsku..

Poistovjećivanje ženskih spolnih organa sa zlatom i nakitom tipično je za ruski folklor. U nizu ruskih dijalekata riječ "zolotnik" znači utrobu ili utrobu žene, u zagonetkama "zlatna rupa" znači rodnicu;.P. Takve se metafore naširoko koriste u međunarodnoj upotrebi - od simboličnog naslova kineskog erotskog romana "Cvjet šljive u zlatnoj vazi" 36 do "Indiskretnog blaga" Denisa Diderota. Jednako popularno je poistovjećivanje falusa s hladnim oružjem, što je karakteristično za metafore za t.n. ljubavna bitka. U već spomenutom kineskom erotskom romanu: “Onda je čučnuo, naciljao, bacio koplje i pogodio metu”, “Trenutak i koplje je probilo štit. Još jedan udarac i mač se podigao". U Aretinovim "Raspravama" spominju se i "koplje", "vrh", "jatan", probijanje "štita".

15 razloga za seks

U ruskim folklornim tekstovima koji su došli do našeg vremena postoje slične slike. Tako se u erotskoj pjesmi snimljenoj u 18. stoljeću strijela ispaljena iz luka i škripavi hitac koriste kao metafora za snošaj, a u jednom od tekstova zavjere bliskog vremena strijela i koplje se pojavljuju kao simboli erektiranog falusa.

U epu o Khotenu koplje se spominje i u priči o prvom pojavljivanju junaka pred Chyninom kućom, a ova epizoda otkriva i podudarnosti u tekstovima nevjerojatne prirode - u ovom slučaju u svatovskim pjesmama. Neke od utakmica su gotovo doslovne. U epu o Khotenu:

I zabio je patku kopljem u vrata,
Oduzeo je kapiju i sredinu dvorišta.
U svadbenoj pjesmi:
I probode kopljem široka vrata.
Da, kapija je proletjela usred novog dvorišta.

A ako je koplje bilo povezano s falusom, onda su vrata kuće ili vrata - sa ženskim spolnim organima. Ritualno otvaranje vrata u mladenkinoj kući, koje se obavljalo tijekom obreda vjenčanja.n. dečka, simbolizirala defloraciju. Nije slučajno da je tijekom ceremonije oslobađanja od unstoicha, iscjelitelj, izvodeći ovu čarobnu operaciju, stavio nesretne mladence blizu kapije. Dopustite mi da vas podsjetim i na sliku "zlatnih vrata" trudnice, koja povezuje prvobitno samostalne simbole zlata i vrata u zajednički simbol. Udarac kopljem u kapiju prozirna je erotska metafora.

Sličan simbolizam može se vidjeti i iza drugih opisa Hotenovih zločina u Chyninoj kući. Na primjer:

Zgužvao je kuću i razbio grožđe..
Cijeli zeleni vrt je razbijen i razbijen..?

U svatovskim pjesmama djevojku nazivaju "vinskom bobicom" zgužvanom vjetrom i mrazom; u nekim pjesmama za mlade na gubitak nevinosti ukazuju takvi metaforički izrazi poput vrta koji gazi konj ili jahač.

Erotske metafore u tekstu epa idealno odgovaraju imenu junaka ovog epa. Imena Hoten i Blud bila su poznata u srednjovjekovnoj Rusiji, uključujući i Novgorod, gdje je postojala posebna Bludova ulica. Međutim, kombinacija ovakvih naziva jasno ukazuje na njihovo tumačenje zajedničkih imenica. Zajedničko imensko značenje imena Blud poigrava se i u sadržaju samog epa, gdje je osnova za odbijanje provodadžisanja:

Da, vaš muž je bio bludnik;
Kako je bilo tvoje seljačko blud:
Razvrat je lutao po Novgorodu.

Semantika imena Hoten jednako je indikativna. U zavjerama koje su sačuvale arhaične oblike rječnika, riječ "iako" ili "hon" često se koristi u značenju "požude":

Profesionalna eskort ljubavnica rekla je kako uhvatiti varalice

... osvijetli crvenu djevojku u svom medu.
... u revnom srcu, čak i u tijelu.

Glagol "htjeti" također se koristi u prijedlogu za brak, zahvaćenom novgorodskim pismom poslanim sredinom 13. stoljeća: "Od Mikite do Ouliaanije:" Idi na zamjenu. Yaz tebehotsyu, a ti ja "".

Dakle, "Hoten" bi trebao značiti osobu koja je požudna. Kako je napomenuo Vsevolod Miller, ovo podsjeća na ime nevjeste Hotena - Kina, koje dolazi od glagola "vidjeti", da.e. Chyna je `poželjna`. Bez obzira na tumačenje koje je sam Miller predložio u ovom slučaju, njegovo zapažanje je sasvim u skladu s predloženim tumačenjem. Junak, osjećajući požudu ("iako") i obuzet bludom, traži "željenu" djevojku.

Prkosno opsceno značenje izraza Khoten Bludovich prilično je uočljivo "na uho", ali je u suprotnosti s očitim značenjem epa i zbog toga je ostavljeno bez pažnje. Gore navedene usporedbe omogućuju nam da utvrdimo da je sadržaj epa pretrpio značajne promjene i da je u početku odgovarao imenu junaka koji je izrazio ideju seksualne želje.

Međutim, koja je tradicija poslužila kao izvor izvorne legende o Khotenu Bludovichu? Jedan od prvih istraživača epa - A.M. Loboda - istaknuo je sličnost epa sa sadržajem pjesama koje prate rusko vjenčanje. U svatovskim pjesmama mladoženja se pojavljuje i kao konjanik naoružan kopljem, koji razbija vrata i hvata mladu. Sličnost potvrđuju mnoge posebne slučajnosti. Iako je opća Lobodina teorija o podrijetlu ruske epike iz svadbene poezije potpuno zaboravljena, u ovom slučaju se može činiti opravdanom. Međutim, već nas jedinstvenost takve situacije tjera da se prema Lobodinoj pretpostavci odnosimo s oprezom. Erotske pjesme o Khotenu Bludovichu mogle su se izvoditi na vjenčanju, ali već uobičajeno ime ovog junaka ukazuje na kontinuitet s tradicijom prilično svečanog podrijetla.

Ime Khoten Bludovich, koje obuhvaća ideju seksualne požude, slično je imenu Yarile, mitološkog i ritualnog lika povezanog s idejom plodnosti i seksualne moći i štovanog u proljetnim praznicima u blizini proslave Kupala57. Među ostalim značenjima korijena "YAR", od kojeg je nastalo ime Boga, nalazi se i "ljubavna želja" ili "požuda" 58, što je izuzetno blisko značenju pojma "iako", kako se koristi u zavjerama. Glagol "bijes" znači želju za ljubavlju, epitet "gorljivi" odnosi se na opis spolnog uzbuđenja; u tom smislu, on se nalazi u ljubavnim zavjerama:

Kako pronaći djevojku za seks?

... izdrži njezinu žestoku krv, žestoko meso.

Sličnosti su prisutne i u izgledu ovih likova. Obojica su predstavljena u obliku konjanika. U kasnijoj tradiciji, Yarilu je zamijenjen Svetim Jurjem-Jurijem, naoružan, poput epa Khotena, kopljem.

Međutim, tijekom svečanosti, Yarila je mogla dobiti izrazito opscen izgled. Čak iu prvim desetljećima 20. stoljeća, u Danilovskom okrugu Jaroslavske pokrajine, sačuvan je običaj "zakopati Yarilinov ćelav" ("ćelav zakrpa" je tradicionalni eufemizam za falus). Tijekom ove ceremonije mladi su postavili glinene figurice Yarile i Yarilikhe s pretjeranim slikama genitalija. Proslave u čast Yarile, čija je ostavština bio sjevernjački običaj zajedničkih noćenja mladih, t.j.n. "Yarilki", tijekom kojeg su mladi ljudi mogli ući u intimnost. Na pitanje tko je Yarila, stanovnici Priokskog sela Dedikovo odgovorili su: "On, Yarila, jako odobrava ljubav.". U Bjelorusiji su pjevali pjesmu "Yarila je vukla po svijetu, podwi u polju, rađala djecu za ljude ..." itd.P.

Očito je Khoten Bludovich izvorno predstavljao hipostazu Yarile, lika iz njegovog kruga. Pojava takvog junaka u epskom epu može se smatrati primjerom dodira same epske tradicije s legendama koje su se razvile u okviru poganske mitologije plodnosti. To je slično pojavi sličnih motiva u drevnim grčkim (Herkul), akadskim (Gilgameš) i finskim (Lemminkäinen) epskim legendama, o čemu se govori na početku ovog poglavlja. No, u kasnijim fazama svog postojanja ruski je ep promišljan u duhu strogih moralističkih propisa koji su ga približili kršćanskim duhovnim stihovima. Tijekom ove evolucije, drevna legenda o heroju izuzetnih seksualnih zasluga pretvorena je u običnu povijest urbanih svađa, a metafore "ljubavne bitke" počele su se koristiti za opisivanje stvarnih borbi. Samo ime Khotena Bludoviča i ove metafore sačuvane u epskoj naraciji podsjećaju na izvornu radnju.